KALEIDOSKOP

"...U MALO OGLEDALO VODE OGLEDALO SE VELIKO NEBO. U VELIKOJ VODI ŠTO TRČI NIZ ČESMU NEBO SE NE VIDI..." ĆAMIL SIJARIĆ

29.02.2008.

Bezvremenske crtice: "Nesvakidašnji" dan 29. februar

Šta li je "skrivila", šta li je "prestupila" kad se naziva prestupna godina?!  Ma ništa ništa, samo još jedna moja igra riječima :-)

Nego, sretan rođendan svima koji su rođeni na današnji dan. Nema ove godine "podmlađivanja":-) Dosta ste se "izvlačili".

"Moje" prestupne godine:

29. februara:

1976. Imala sam nepune dvije godine. Ne sjećam se :-)

1980. Šest godina - nestašluci u vrtiću...

1984. Ne krijem ja godine, ali dalje "računajte" sami :-)

Sve je još uvijek bilo u znaku fenomenalno organiziranih zimskih olimpijskih igara u Sarajevu. Prve koje sam pratila "bez daha"...

1988. Tinejdžerske "slatke muke"...

1992. Na pragu punoljetnosti ;

29. februara i 1.marta održan je referendum na kojem se većina bh. građana izjasnila za suverenu, samostalnu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu.

1996. 29. februar te godine pamtim po tome što sam dobila prvu platu. A kako i ne bih zapamtila :-)

2000. Mnogi su mislili da je XXI stoljeće već počelo, ali nije. Malo su se preračunali.

Zajedno s učenicima pripremala sam se za ekskurziju u Sarajevo koju smo, kakve li slučajnosti, realizirali baš na moj rođendan, 28. maja. (kojeg sam naravno proslavila na Baščaršiji i na vrelu Bosne).

2004. opet u Sarajevu :-) Na ekskurziji naravno... Kao da smo "pretplaćeni" da tamo idemo svake prestupne godine. Ovog puta nešto drukčiji program. Najprije smo išli u Zenicu, a onda drugi dan stigli u Sarajevo. Obišli smo Zemaljski muzej (u kojem smo uživali više od dva sata), a onda razdragano prošetali Titovom i Baščaršijom...

2008. Evo tu sam :-) SADA i OVDJE... blogujem...

Pogodite gdje ćemo na ekskurziju ! Ko bi rekao!?

27.02.2008.

Budvanske crtice VII: Let's walk!

Nevjerovatno, ali opet sam se uputila u pravcu Rafailovića. Treći put ovog ljeta. Sasvim spontano i neplanski (pa odmor je :-))

Šetajući tako prošla sam i pokraj dječijeg odmarališta. Tu je uvijek živo, razigrano i veselo. Gdje su djeca ne može ni biti drukčije! Mjesto gdje je odmaralište je fenomenalno. Magistralom se do njega lako stiže, a plaža je udaljena doslovno nekoliko sekundi hoda. Djeca iz cijele Crne Gore organizirano, s vaspitačima, dolaze na ljetovanje.

Jednom prilikom sam došla na plažu. Iznenadila sam se jer je taj dio bio poluprazan a okolo je bila gužva. "Nema veze" pomislila sam i udobno se smjestila. Odjednom je nastala graja. Upravo su stigla djeca iz odmarališta. Shvatila sam da je taj dio plaže rezervisan za njih. Vaspitač mi se izvinio i pitao neće li mi smetati galama. "Neće, neće!" odgovorila sam, a u sebi pomislila: "Lijepo je to sve, ali i tako sam cijele godine u školi okružena djecom. Volim ja njih, ali ipak.... malo odmora nije na odmet." Čim su oni otišli da se kupaju, ja sam zbrisala :-)

 

Hm? Primamljivo zar ne?! :-)

 

Razgledajući tako, nisam ni primijetila koliko sam se udaljila. Bečići su izgledali kao da su na drugoj obali. Nisu me pokolebali ni oblaci kojih je bilo sve više. (vidjet ćete ih...) Znala sam da kiša, ako je i bude, neće dugo padati. I bila sam u pravu.

 

 

Nastavila sam dalje svoje putovanje u nepoznato. Zašto nepoznato?! Odjednom se predamnom pojavio tunel. Pa nije ga bilo prošle godine; kuda li vodi? pitala sam se djetinje radoznalo. Bila sam prilično umorna od pješačenja, ali naravno da to sebi nisam htjela priznati :-) Odgovorno sam ušla u tunel (pa piše na ulazu "Pažnja, mogućnost odrona! Ulazite na vlastitu odgovornost!"). Nisam se uplašila natpisa :-) Nestrpljivo sam koračala da što prijem vidim svjetlo... (kakva simbolika) Ubrzo sam opet bila vani i prijatno se iznenadila prizorom!

Juhuuuuuu, plaža KAMENOVO!

 

Ma znala sam ja da će moj trud biti nagrađen. Prepustila sam se čarima mora i sunca. Nisam ni pomišljala na to da ću i nazad pješačiti. Bukvalno mi je bilo sve ravno do mora Uostalom:

"LET'S WALK!"

25.02.2008.

Bišće, sretan ti 748. rođendan

Bihig, Byheg, Bichich, Bihag, Vywegh, Wyjgh, Bihać, Bišće...

Mada datira još iz praistorijskog doba, Bihać se prvi put spominje kao grad u povelji koju je izdao Bela IV, hrvatsko-ugarski kralj 26.februara 1260. godine. Ona je neposredna potvrda o postojanju grada Wyhygha, katkad Vihucha i redovno Bišća na Ostrvu sv. Ladislava kojeg oplakuje rijeka Una. Godine 1262. proglašen je slobodnim kraljevskim gradom s pravima da se bavi slobodnom trgovinom i zanatstvom, bez samovolje plemića, što čini osnovu njegovog daljeg razvoja i u čemu je bit njegovog statusa "slobodnog kraljevskog grada".

Više možete pročitati na: http://bs.wikipedia.org/wiki/Biha%C4%87 

 

 

25.02.2008.

Budvanske crtice VI: Nightlife

Noćni život u Budvi i na cijelom crnogorskom primorju je vrlo interesantan i dinamičan. Poslovica kaže: "Teško je svijetu ugoditi", ali ovdje se čini da ona ne važi. Vodilo se računa da "svi dođu na svoje".

To je pozitivno. Negativno je miješanje muzičkih žanrova. Kako su duž šetališta klubovi na otvorenom, čudni "mixevi" su neminovnost. U jednom klubu puštaju techno-house, drugi je u latino - fazonu, u trećem "drma" turbo folk, u četvrtom pop - rock. Mislim da komentar nije potreban . Strani turisti su iz godine u godinu zbunjeni ovim fenomenom.

Izlazila sam svaku noć. Navika mi je bila da najprije prošetam, vidim gdje se šta dešava i onda odlučim kako ću se provesti. Kad sam išla s društvom onda sam najčešće pravila kompromis jer su oni željeli slušati narodnjake a ja ne. (ali eto popustila sam ponekad :-))

Ranijih godina sam slušala Sergeja Ćetkovića.Svidio mi se njegov repertoar. Osim svojih izvodio je i pjesme Kemala Montena, Olivera Dragojevića, Zdravka Čolića, "Prljavog kazališta", "Parnog valjka", "Hari Mata Hari", "Crvene jabuke", Erosa Ramazzottija itd.

Međutim ove godine nije pjevao na uobičajenom mjestu pa mi je bilo neobično. Zato sam se toliko obradovala kad sam čula da će imati koncert. Šta da kažem: Bilo je fenomenalno.

Rado sam slušala i Aleksandru Radović, "Amadeus - band" (koji bi uvijek napravili vrhunsku žurku; ma koliko puta da ih slušate nikada ne bi dosadili), Marka Bulata (koji me ugodno iznenadio svojim vokalnim sposobnostima iako ne slušam tu vrstu muzike), Peru Stefanovića i mnoge druge. Ovog ljeta bila sam na koncertima Saše Kovačevića i Dženana Lončarevića (za kojeg ranije nisam čula; njegov vokal podsjeća na našeg Kemala Montena i to posebno pjesma "Nikome ni reč" koja je bila hit ljeta).

Pjevači i bandovi svoje nastupe su tako "dozirali" da ponovo dođu u isti klub za desetak dana. Računaju na smjenu turista :-) Tada mi bude pomalo dosadno, ali "ko je meni kriv" što ostanem na moru mjesec dana :-)

Preporučila bih da obavezno posjetite i predstave, izložbe i večeri poezije u sklopu Grada teatra koji se održava na ljetnoj pozornici u Starom gradu. Tamo se odvijala i atraktivna "Noć reklamoždera". Kao što možete zaključiti noćni život u Budvi je kao veliki šareni mozaik.

Evo za kraj jedne zgode: Izišla sam u grad s prijateljicama. Jedna je bila iz Valjeva, a druga iz Njemačke.  Valjevčanka i ja smo bile za to da najprije lijepo prošetamo pa onda da odemo na piće. Njemica je na to rekla: "Kakva šetnja. Svi ovi ljudi koji šetaju okolo, nemaju novca da plate piće. Ja imam i zato ćemo sjesti negdje." Ma vidite vi tu logiku. :-)

Ah, da pa naravno ima i negativnih strana budvanskog nightlifea. To je prestanak "žive svirke" na otvorenom u jedan sat poslije ponoći. Razumijem ja da mještanima to smeta, ali ako hoće turizam, onda se štošta mora i izdržati. Nego nije ni to tako strašno. Gore je što se policajci "nacrtaju" tačno u jedan i strogo kontrolišu da li se muzika prekinula. To narušava turističku sliku.

Kao da je policijski sat...

U discoteci "Trocadero" (otvorenoj prije dvije godine) žurka se nastavljala do ranih jutarnjih sati. Po repertoaru bih je prije nazvala folkotekom :-) pa ko voli nek' izvoli...

 

Indijanci su svake godine posebna atrakcija.

 

 

24.02.2008.

Intermezzo: Neo(b)logizmi

Novo vrijeme i načini komunikacije donose i nove izraze - neologizme. Tako je i blog donio... Jedan sam navela gore, u naslovu :-)

Evo još nekih:

blogovanje

blogosfera

blogeri

b(l)og

blogomanija

 blogolucija

blogozofija

blogokratija

blogizam

Vjerujem da ih ima i bit će ih još...

Ovdje i dobro poznate riječi često dobiju nova značenja i asocijacije.

Posebno mi je bila zgodna igra riječi  KO RANO RANI - KORANAH.

Koranu puno pozdravljam i opet kažem da mi je žao što je izbrisala stari blog. Ali, poštujem njenu odluku.

CITIZEN - građanin, državnik, slobodan čovjek, "Građanin Kejn" (Citizen Kane)...

Nova asocijacija: blog gospodina Ibrahima Spahića. Njegove pjesme nas uče životu i oplemenjuju dušu. Hvala na eufoniji i  pozitivnoj energiji!

23.02.2008.

Ususret Danu našeg grada: Sjećanje...

Ovu pjesmu je napisao pjesnik Husein Dervišević ratne 1992. godine, a pjevao ju je čuveni bihaćki Oktet.

"Branim te grade moj"

Odlazi momak u boj

dok munja zvjerska sijeva

sa dušom punom zore

ide putem i pjeva

Branim te grade srcem

Branim te, branim čašću

Ovo mi malo slobode

Za tebe ja i pašću

Branim te Bišće suzom

Sunca mi što se pali

Branim te jedini grade

Zar da svoj život žalim

Išao momak u boj

a čeljust strašna zijeva

granata ubi njega

al' on i mrtav pjeva

Branim te grade srcem

I sad na vječnoj straži

Ne dam da tebe tuku

oni kovači laži

Branim te Bišće moje

Da budeš ja sam pao

Da imam još koji život

Ja bih ga za te dao

20.02.2008.

Budvanske crtice V: Kao refren...

Stazama elitnog turizma: Sveti Stefan

Nemam riječi da opišem svoje utiske... Ovaj gradić-ostrvo obišla sam više puta i svaki put ga doživjela na novi i ljepši način. Dok smo krstarili brodićem uživala sam u pogledu na budvanske plaže i ostrvo  Sv. Nikola koje svi tamo popularno nazivaju Hawaii. I naravno... kao i uvijek... snimala... Nešto mi škripi postavljanje videa... Hm, valjda ću uspjeti... O tamošnjim cijenama bolje da ne pišem ccc... Možete misliti!!!

Dug put na Mogren - prijeko preče, naokolo bliže -:) 

Nije me držalo mjesto. Svaki dan sam nastojala osmisliti na drukčiji način.Upoznati i vidjeti nešto novo ili već viđeno doživjeti ponovo... Uvijek mi je "malo očiju da gledam". Tako sam se po ko zna koji put uputila na čuvenu budvansku plažu Mogren. Taj stari dio grada mi je posebno drag jer je ostao isti. Sačuvao je  onaj svoj nekadašnji ugođaj. Zato sam šetala polaaaaaaakooo i udisala miris mora koji se miješao sa svježim zrakom s okolnih planina. Šetala sam tako dok su me "u stopu pratili" Hawaii. Znala sam da će na Mogrenu biti gužva. Podne je odavno bilo prošlo, a trebalo je uraniti. Sasvim ležerno sam, sebi rekla: "Ma nema veze!". Baš poput turiste koji je dugo na moru. Hm? Mogu li se i nazvati turistom? Čudna kombinacija: istovremeno i turista i domaćin... Dok sam išla šetalištem, uživala sam u hladu i ponavljala kao refren (dok mi je srce igralo od radosti): "Večeras je Sergejev koncert! Super!" Toliko sam bila sretna što sam se zatekla tu baš kad je on imao koncert. Zato sam to prvo i opisala. (još u prvom ovogodišnjem postu). Šta god da sam tog dana posmatrala, o čemu god da sam razmišljala u glavi mi se uvijek "motao" ISTI REFREN...

Stigla sam do SIRENE, čuvenog budvanskog simbola, zajedno s njom posmatrala plažu kod Starog grada, divila se njenoj "akrobaciji" i u sebi opet pomislila "Jedva čekam koncert!"

 

 

Mogren se sastoji iz dva dijela koja su povezana malim prolazom kroz stijene. Dok nisu napravili mostić, prelazak s jednog na drugi dio plaže predstavljao je pravu akrobaciju. Da nije stvari, najbolje bi bilo zaplivati i tako preći :-). Pravi mi je uzitak predstavljalo da hodam bosa po pijesku i to baš po onom dijelu uz more. Znala sam koliko je to zdravo i dobro za kondiciju. Kad sam jednom bila na ovoj plaži sa svojom prijateljicom i njenom mamom, bila je tolika gužva, da nigdje nismo mogli naći mjesto osim uz samu stijenu koja se podobro nakosila. Mama moje prijateljice zgodno je napomenula: "Da se ja ipak malo pomaknem, jer, nikad se ne zna: Može mi pasti na glavu :-)"

 

 

Prednosti Mogrena: Sitan "pustinjski" pijesak i kristalno čisto more...

Nedostaci (zanemarivo): ulaz na plažu se naplaćuje, sunce "pobjegne" iza stijena već u šesnaest sati, tako da ćete ostati u hladu. Ja bih obično otišla na plažu kod Starog grada koja je osunčanija.

 

Na povratku sam otišla u McDonalds. Kod nas  u Bihaću ga nema pa sam u Parisu i Budvi dozvolila sebi taj luksuz da tu i tamo "zavirim" i "zgriješim".

 

Nizali su mi se u glavi kadrovi spota za pjesmu "Prsten na sto" koji su snimljeni bas u ovom dijelu Budve.

 

 

 

 

 

18.02.2008.

Školske crtice: Dječija logika II

VELIKE misli MALIH ljudi (moglo bi se i tako reći)

Šta je karakter?
- To je sport. Moj brat je karakterista.

Šta je djetinjstvo?
- To je moj život kad sam bio mali.
- To dobijemo kad se rodimo, pa poslije prođe.

Šta je pubertet?
- Neizlječiva bolest. Kad ti brkovi porastu preko noći.
- Pubertet je život sastavljen od gluposti.
- To je kad prestaneš biti djevojčica i slobodno se možeš šminkati.

Šta je odgovornost?
- Odgovornost je kad odgovaraš druga da uči i nagovaraš ga da se igra.

Kako se prave bebe?
- One se prave od babica u porodilištu.
- Sramota me da kažem jer je to bezobrazan posao.
- Prave se noću zato žmire kad se rode.
- To je jedan glupav posao za koji se prima dječiji dodatak.
- Bebe se prave od rode ili od kupusa. Kako ko voli.
- Bebe se prave kad si dobar pa ti rode brata, a onda je on glavni, pa si džabe bio dobar.

Šta je hobi?
- Te štapiće sam jeo kad sam bio mali.
- Moj hobi je da kvarim televizor.
- Hobi je nešto besplatno, što te skupo košta.

Šta je horoskop?
Horoskop je ono kad su djeca isto obučena i pjevaju istu pesmu u više glasova.

Šta je euro?
- To je isto što i eurokrem samo u manjoj tegli.
- Čuo sam kad je mama rekla komšinici da je gledala Eura s onog svijeta.

Ko je doktor nauka?
- To je doktor koji liječi nauku.
- On ti ne kaže da otvoriš usta, samo on priča.

Šta je kultura?
- To je pozorište, a mene često vode u kulturu.
- To se sadi na selu pa se poslije prodaje na pijaci u gradu.

Šta je kloniranje?
- To je kad se klon nervira.
- To se radi na ovcama, a poslije će na nama.

Šta je mafija?
- To je jedan gospodski, vrlo plaćen posao.

Šta je droga?
- Moj deda se drogira. On je dijaboličar i svaki dan daje sebi drogu iz šprice.

Šta je press-konferencija?
- Na to se tjeraju novinari.
- Ko god hoće nešto da slaže on napravi tu konferenciju.

Šta je aerobik?
- To je stočni aerodrom.
- Kad trčis uz muziku, a nisi balerina.

Gdje je Amerika?
- Tamo su živjeli kauboji i Indijanci, ali su se poubijali, pa sad žive samo glumci.

Za šta služi kompjuter?
- On služi da mama i tata ne spavaju više zajedno. 

 

* * *  

U prošlim sam postovima pisala o odgoju za nenasilnu komunikaciju u školi. Nastavit ću i dalje i nastojati da prenesem što više primjera iz neposredne prakse. (kako su se učenici osjećali, o čemu su pričali, kako su rješavali probleme, kako su se zabavljali i još mnogo toga ni sama ne znam čega :-) jer me djeca često prijatno iznenade...)

18.02.2008.

Školske crtice: Vrata prema nenasilju... Naranča

Kad sam u prošlom postu navela primjer jedne radionice, napisala sam da su učenici dobili radni list "Naranča" i imali zadatak da priču pažljivo pročitaju i odgovore na pitanja. Kad su svi završili jedni drugima su pokazali odgovore. Evo o čemu se radilo u priči kako biste dobili potpunu predstavu:

NARANČA

Dvije su se djevojčice posvađale zbog naranče.

"Daj mi je, ja trebam naranču", viknula je prva.

"I ja hoću naranču: Smjesta!" viknula je druga.

 Ušla je učiteljica i saslušala zahtjev svake od djevojčica. Obje su htjele istu stvar. Učiteljica je uzela nož i rasjekla naranču na pola. Svakoj je djevojčici dala polovinu.

Prva djevojčica ogulila je svoju polovinu, bacila koru i pojela unutrašnjost. Druga je također ogulila, ali je bacila unutrašnjost, a koru stavila sušiti. Ona je htjela praviti kolačiće od naranče.

Šta je bio zahtjev prve, a šta zahtjev druge djevojčice?

Šta je bio interes prve, a šta interes druge djevojčice?

Da je učiteljica saslušala njihove interese, a ne zahtjeve, bi li sukob bio riješen drugačije? Napišite kako!

Razgovor u krugu (poslije aktivnosti):

Da li je jedna strana znala šta stvarno treba druga strana?

Šta se zbiva kada jedna i druga strana samo insistiraju na svom zahtjevu?

Šta je bila učiteljica u ovom sporu?

Da li biste vi pozvali posrednika u nekoj svojoj svađi ili sukobu? Zašto?

Ova priča nalazi se u priručniku Za DAmire i NEmire (Vrata prema nenasilju) koji je izdala profesorica Maja Uzelac.

Bit će u slijedećim postovima još sličnih primjera. Rado ću iskustvo stečeno radom u ovom projektu podijeliti s vama.

 

17.02.2008.

Školske crtice: Vrata prema nenasilju...

Prije desetak godina je u našoj školi proveden program miroljubivog rješavanja problema i ublažavanja trauma. (u organizaciji Danskog crvenog križa). Programom su prvenstveno bila obuhvaćena područja na kojima je bio rat.

Da bismo mogli provoditi radionice, prethodno smo imali seminare. Prvi put smo se sa voditeljicama, profesoricama Majom Uzelac, Karmen Ratković i Giovannom Kirinić, susreli u Topuskom 1999. godine, gdje smo imali prva predavanja. Posebno mi se svidio radionički pristup. Mi, nastavnici bili smo u ulozi učenika. Kroz takav oblik rada najlakše smo shvatili kako ćemo program primijeniti u školi sa svojim učenicima. Pozitivno je bilo i naše druženje. Jedna koordinatorica je rekla da su najprije mislili da seminar bude u Bihaću, a onda dodala: "Da smo u Bihaću, svi biste u pauzama pobjegli kućama, a ovako se baš lijepo družimo. U veseloj i ugodnoj atmosferi nismo ni osjetili višesatni rad. Dogovorili smo se da intenzivno radimo bez kraćih pauza, kako bismo popodne imali vremena za kupanje u bazenu i ostale sportske aktivnosti. Jednom je tako navratila šefica Ulla (inače iz Danske, a koju smo odmah prozvali Đula).Iznenadila se kad je zatekla praznu salu. Kad nas je našla u bazenu, ništa joj nije bilo jasno. Objasnili smo joj našu "strategiju",a ona je uz osmjeh klimala glavom u znak odobravanja. Svima nam je bilo žao kad smo se rastali, ali nije bilo vremena za žaljenje. Slijedio je onaj najvažniji dio posla: Stečeno znanje trebalo je primijeniti u svom razredu. Pitala sam se kako će to izgledati, osjećajući onu pozitivnu dozu treme. Već nakon prvih radionica, shvatila sam da je to pun pogodak, a učenici oduševljeni.

Svakog mjeseca sastajali bismo se i iznosili svoje utiske, čitali učeničke sastave, pokazivali crteže, ali i sami bili kreativni.

Sa svojim učenicima sam radionice držala tri puta sedmično (svaka je u prosjeku trajala 90 minuta). U prvom dijelu predviđeni su razgovori o određenim temama i kraće igre. Nakon toga učenici bi dobili sendviče, voće i sokove. Djeca kao djeca, posebno su se tome radovala :-)

Uslijedile bi potom kreativne igre dužeg trajanja. Radionica bi obično završavala pjesmom i plesom. O svemu ću više kroz naredne postove. Ovo iskustvo bilo mi je i ostalo dragocjeno. (iako sam program provodila samo jednu školsku godinu, puno mi je pomogao i obogatio moju praksu).

Primjer jedne radionice:

UMIJEĆE USPJEŠNOG RJEŠAVANJA SUKOBA

1. Obaranje ruke (5 minuta) -

Djeca u parovima sjednu za sto i pokušaju jedno drugom snagom oboriti ruku držeći se za šake. Dok oni to rade, pokraj svakog para stavimo dva bombona i strip s magarčićima (slika dolje). Nakon što prekinemo takmičenje ko je jači, porazgovaramo: Jeste li vidjeli kakvu vezu između bombona, slike s magarčićima koji se bore želeći doći do plasta sijena - i svog obaranja ruku? Je li ko prekinuo obaranje ruku?

Ako je neko pobjednik, da li to znači da drugi mora biti poraženi? Može li ishod sukoba biti takav da su obje strane zadovoljne, obje pobjednici?

 

2. Završavanje stripa (20 minuta)

3. Ide iduskara (5 minuta)

Djeca se podijele u grupe od 9 članova. U svakoj grupi se pročita ova pjesma i brzo se rasporede uloge, tj. likovi iz pjesme. Zatim svaka grupa pantomimom prikaže pjesmu.

4. Jedna priča s dva završetka (20 minuta)

5. Radni list Naranča (20 minuta)

Kad ga popune, djeca će dati svoj papir uvijek onome na lijevo među njima. Tako će sva djeca vidjeti sve odgovore.

6. Neskladni orkestar (5 minuta)

Sva djeca istovremeno glasom imitiraju neki instrument po izboru  Na kraju jedni drugima upute pozdrave.

Ovo je predviđeno za rad na jednoj radionici. Međutim, slobodno kombinirajte igre i prepustite se mašti na volju.

Više o autoricama i projektu možete pročitati na www.malikorak.hr 

 

16.02.2008.

Školske crtice: Dječija logika...

Volim svoj posao jer sam okružena djecom, jer ih mogu naučiti korisnim i zabavnim životnim stvarima, ali i zato što i ja od njih UČIM.

 Dječija logika je čudesna!

* * *

Jedna djevojčica rekla je za rijeku Unu:

"Una je tako... UNASTA!"

 

* * *

Išli smo vozom na izlet u Bosansku Krupu.

Prolazili smo kroz  brojne tunele i preko mostova.

Djecu je to zbunilo pa su upitala:

"Nastavnice, a kako je to UNA PREŠLA PREKO VOZA?

 Maloprije je bila s desne strane, a sada je s lijeve."

 

* * *

Radili smo iz matematike Unutrašnjost i spoljašnjost.

To sam učenicima demonstrirala na skupovima.

Unutrašnjost smo obilježili crvenom, a spoljašnjost plavom bojom.

 Želeći se uvjeriti da su dobro shvatili ove pojmove, upitala sam jednog dječaka:

"Kako nazivamo dio skupa koji je obojen crveno?"

"Unutrašnjost." odgovorio je dječak.

"Dobro, a ovo obojeno plavo?" pitala sam dalje.

"VANTRAŠNJOST."

 

* * *

Dvije djevojčice su se igrale.

Jedna je jela čokoladu.

Bila je nepažljiva pa je uprljala haljinu svojoj prijateljici.

Tada je druga djevojčica viknula:

Kako možeš biti takva?

Zašto si mi ZAČOKOLADILA haljinu?"

 

* * *

Šta se sve ne radi da se djeci matematika učini zanimljivijom.

Tako su mnogi zadaci dati u šemama raznih, pomalo čudnih oblika.

Dok smo rješavali takav zadatak, jedan učenik je rekao:

"Meni ta šema liči na ribu koja nosi  sunčane naočale!"

 

* * *

Postavila sam pitanje u kontrolnom radu Šta je stajalište ili stojište?

Jedan je učenik odgovorio:

Stajalište je PARKIRALIŠTE, a stojište je ODMORIŠTE NA STEPENICAMA.

Otkud li mu ta ideja? :-)

Dalje isti učenik na pitanje Koje su strane svijeta? odgovara:

"Strane svijeta su: Austrija, Njemačka, Francuska, Bosna i Hercegovina...

 

* * *

Mobitel

Nemam ništa protiv da djeca imaju mobitel (mada smatram da im to ne treba, ali kad su im roditelji već dozvolili neka imaju), ali rekla sam da za vrijeme nastave neću da ih vidim i čujem. Neki "zloupotrebljavaju" mobitel pa na odmoru zivkaju roditelje za svaku sitnicu i žale se, ali uglavnom se pridržavaju postavljenih pravila. Neki dan sam ušla u razred. Javila se jedna djevojčica i rekla: "Nastavnice, vi možete staviti na sto mobitel. Može vas zvati neko iz škole. Vama mobitel treba,a nama NE TREBA!"

 

16.02.2008.

Ususret Danu našeg grada: "Moja je mladost komadić Bišća..."

"ULICOM BIŠĆA"

 

Ovdje sam rođen u dane sretne

treperim gradom, lak poput lišća

nosim sa sobom ljubavi ljetne

moja je mladost komadić Bišća.

Kao dječaka, šezdeset i neke

na prvom plesu poslije škole

tu me još pamte oči daleke

koje me i sad odnekud vole.

Prosanj'o ja sam korzo, kafane

pod ovom zvijezdom moja je sreća

svratim u kino po one dane

kad su zime bile proljeća.

Djetinjstvo moje još gradom luta

kako je topla bila trava

sjetim se bašte preko puta

i već ga spasim od zaborava.

Ovdje sam rođen i nemam kuda

trajem sa Unom u šapat lišća

moje su ljubavi rasute svuda

moj život teče ulicom Bišća.

 

HUSEIN DERVIŠEVIĆ

15.02.2008.

Ususret Danu našeg grada: Civitatis Bihigiensis

Knjiga "Ulicom Bišća" djelo je književnika i umjetnika Huseina Derviševića. ( http://www.dervisevic.org )

Predgovor je napisao prof. dr Hasan Tijanović (koji je, nažalost, prošle godine preminuo, ali ostat će uvijek u našem sjećanju)

ZAPIS O TRAJANJU GRADA
 
 
Ima pjesnika, na njihovu srecu ili nesrecu, cija je sudbina vezana za jedan grad, nekad na radost grada i pjesnika, nekad na stetu jednog od njih. Ili oba. Izgleda da je Husein Dervisevic jedan od tih pjesnika Slucaj nesporazuma ili sporazuma s ovim gradom odredili su mu sudbinu, jedinstvenu, lijepu i tesku. Da bude "home poetikus, uprkos svemu", pjesnik, pjesnik iz Bihaca, bihacki pjesnik, valjda prvi
Biscanin od 1260. godine koji se usudio baviti ovim poslom, pisati pjesme u svijetu kruha i igara. Uostalom, o tome ce neko, u buducnosti, "kad racun bude sveden, ako bude" moci kazati nesto odredjenije, ozbiljnije i sigurnije. Nadam se, na srecu i grada i pjesnika.Slucaj ovog grada i ovog pjesnika ostaje otvoren. Ko zna dokle ce stici. Putevi su otvoreni. Ovdje nije rijec o tome, o tome govore i govorit ce druge njihove knjige. Ovdje je rijec o knjizi "Ulicom Bisca", kojoj je naslov odredila jedna Derviseviceva pjesma. To je knjiga zapisa o trajanju ovoga grada, zbirka poetko-historijskih eseja, "komadic bisca" kojim se historijska nauka tek usput bavila, razgovor sa ostacima ostataka, razmisljanje u relativno neprolaznim
simbolima i konstantama bihackim u svijet buke i bijesa, "zabavljenim sobom i zaboravom". pristup polemicki, literarno - historijski, na kraju krajeva pjesnicki,sto je najljepse u ovoj knjizi. Iako Dervisevic zna kad je sta napravljeno ili razvaljeno (ako se zna), i ko je sta napravio ili razvalio (ako se zna), njega vise zanima nalicje, sijenka historije, "sum stoljeca", pri cemu postuje i historiju i legendu, i fiziku i metafiziku, i tajne i asocijacije. U historiji punoj dreke izvikanih silnika i velmoza, silnih dobrotvora i rusitelja, bliza mu je i vaznija anonima "ruku podanika koji izgradi svijet", a da ga se niko ne sjeti,
ili ruka umjetnika "sto u bijedi skonca". I ne trudi se kao vecina
ucenih, da nadje konacna i iskljuciva rjesenja. Ponekad razumije nemusti jezik stvari i cuje kako se zalutala smokva i pelikan usklesan u kamenu kule "sasaptavaju".
Iza svega teznja za smislom i svjetloscu, gradjenjem i cuvanjem lijepog i dobrog. kao u zapisima i listinama "kalemu vicnih", kao na Silbersteinovim razglednicama i fotografijama, kao na neizbrisivom natpisu, dzamiji, crkvi, turbetu ili kuli. Protiv umiranja, rusenja, sicarenja i nemara. Kao u zapustenom svijetu Vehbnije Slikara. Jer ima nade i vremena, sve ide dalje i traje, "samo se tamnicari i zrtve odmaraju
od ponovljive istorije.

Hasan Tijanovic

15.02.2008.

Budvanske crtice IV: Vozićem prema Bečićima i Rafailovićima

I Ćiro se sunča...

Bečići i Rafailovići su turistička naselja udaljena dva kilometra od Budve. Plaže se nastavljalu jedna na drugu, tako da ne biste osjetili ni kad biste pješačili više kilometara :-)

Ako vam se ne pješači, možete ići automobilom ili turističkim vozićem, što je posebna atrakcija. Početna stanica je blizu budvanskog Starog grada,a posljednja u Rafailovićima. Vozić saobraća danonoćno. Svakog ljeta se obavezno provozam. Nije to baš ni "jeftin hir" ali "navukla sam se" pa to ti je :-) Bolje je da ne obećavam da ću se ubuduće pridržavati slogana Let's walk!  Ha,ha ne garantujem da ću održati obećanje. Najveća gužva u voziću bila je predveče u vrijeme vraćanja s plaže. Vožnji su se posebno veselila djeca, koja su uvijek  vrištala kad bismo ušli u tunel. (baš kao da su u pravom vozu).

Uživala sam u prelijepom pogledu i snimala za vrijeme vožnje. (snimke ću naknadno postaviti)

Blizu stajališta vidjela sam ovu reklamu.

 

 

Ma vidi ti to!!! Ništa bez ćevapa! (ali, bio magičan ili ne, nije kao onaj s Baščaršije)

 

Evo Ćire :-)

 

13.02.2008.

I svaki dan je Valentinovo!

O ovom, iz godine u godinu, kod nas sve popularnijem prazniku mislim da je xafsinški "obojen". Baš tada mislimo da trebamo kupiti poklon voljenoj osobi a isto očekujemo i od nje. Ako je ljubav istinska i prava, onda za ukazivanje pažnje i nježnosti ne treba poseban dan, nego je to svakodnevno. Zato često kažemo jedni drugima: "Neka svaki dan bude Valentinovo!" Uredu je da postoji, da se ističe i slavi ovaj praznik, ali neće valjati to, ako se momka/muža ili djevojke/žene sjetimo samo taj jedan dan, a ostalih dana u godini ih zanemarujemo.Takvima Valentinovo ne predstavlja ništa Istinski zaljubljenima ovaj praznik bit će samo još jedan dan u beskrajnom nizu LJUBAVI!

" ČUVAM TE"  (Aleksandra Radović)

Vešto skrivam tvoj lik od ljudi pomalo zlih,
k'o trn u oku sreća je za njih.
I nije mi teško jer znam...
sa tvog su mi lica dar i suze i smeh...
za dušu su lek oduvek!

Prste sklopim u dlan pred novi dan...
Željo jedina,dobro znaj da

Čuvam te...
Ne dam nikom da te dira/
Na dlanu si moja tajna urezana!
Čuvam te...
Gde god krenem imam te.
Na dlanu si ti moja linija Života,ljubavi...

 

12.02.2008.

Danak modernom dobu

Niste u kontaktu s porodicom jer nemaju e-mail.

 
Imate 15 telefonskih brojeva kako biste mogli razgovarati s nekim od svoje tročlane porodice
 
Baka traži da joj pošaljete JPEG datoteku s vašim djetetom za screen-saver.
 
Svaka reklama na TV-u ima internet adresu na dnu ekrana.
 
Kada kupite kompjuter  nakon tri mjeseca je zastario i može se prodati za pola cijene koju ste platili.
 
Spopada vas panika ako ste kod kuće zaboravili mobitel i vraćate se po njega.
 
Korištenje pravog novca umjesto kartica je komplikovano.
 
Upravo ste pokušali unijeti lozinku u mikrovalnu pećnicu.
 
Čini vam se da je avionska isporuka drugog dana strašno spora usluga.
 
Ne možete se organizirati bez post-it-a.
 
Uvodite dodatnu telefonsku liniju da bi vas mogli nazvati.
 
Ujutro ustajete i spajate se na internet prije nego što ste popili kafu.
 
U 2 ujutro idete u WC i onda prije nego što se vratite u krevet provjeravate nove mailove.
 
Okrećete glavu na stranu da bi se nasmijali. :-)
 
 Dok ovo čitate smijuljite se i cijelo vrijeme klimate glavom.
 
Još gore, tačno znate kome ćete ovo proslijediti....
 
12.02.2008.

Bezvremenske crtice: Na današnji dan...

12. februara 1847. godine rođen je američki izumitelj Thomas Alva Edison

Na pomen njegovog imena sjetila sam se jednog vica (simpatičnog, dječijeg):

"Tata, kako ti sve znaš?" - pitao je jedan radoznali dječak.

"Pa tako je to, očevi su uvijek pametniji. Od mene možeš puno naučiti." - odgovorio je otac.

"Ko je izumio sijalicu?" - bio je uporan s pitanjima dječak.

"Edison." - odgovorio je strpljivo otac.

"A zašto onda sijalicu nije izumio EDISONOV OTAC?" - bilo je slijedeće dječakovo pitanje.

12.02.2008.

Bezvremenske crtice: Budimo prijatelji!

"Hodi da se igramo", predloži joj Mali princ. Tako sam tužan...

-Ne mogu da se igram s tobom, reče lisica. Nisam pripitomljena.

Ah! izvini, reče Mali princ. A onda, razmislivši, dodade: "Šta znači to PRIPITOMITI?" "Ti nisi odavde, reče lisica, šta tražiš?"

"Tražim ljude!", reče Mali princ. "Šta znači to PRIPITOMITI?"

"Ljudi imaju puške i oni love. To je prilično nezgodno! Ali, oni gaje i kokoši. Po tome su zanimljivi. Tražiš li kokoši?"

-Ne, reče Mali princ. Tražim prijatelje! Šta znači to PRIPITOMITI?

-To je nešto što se davno zaboravilo! - reče lisica. To znači "stvoriti veze"...

-Stvoriti veze?

-Naravno- reče lisica. Ti si za mene samo mali dječak sličan stotinama hiljada drugih dječaka. I ti mi nisi potreban. A ni ja tebi nisam potrebna. Ja sam za tebe samo lisica slična stotinama hiljada lisica. Ali AKO ME PRIPITOMIŠ, bit ćemo potrebni jedno drugom. Ti ćeš za mene biti jedini na svijetu...

-Počinjem da shvatam- reče Mali princ. Ima jedna ruža... MISLIM DA ME JE PRIPITOMILA...

-To je moguće- reče lisica. Čega sve nema na Zemlji...

-Ah! To nije na Zemlji- reče Mali princ.

Lisica je izgledala vrlo radoznala: "Na nekoj drugoj planeti?"

-Da.

-Ima li lovaca na toj planeti?

-Ne.

-Gle, pa to je zanimljivo! A kokoši?

-Ne.

-NIŠTA NIJE SAVRŠENO! -uzdahnu lisica. (.....)

-Čovjek poznaje samo one stvari koje pripitomi -reče lisica. Ljudi nemaju više vremena da bilo šta upoznaju. Oni kupuju gotove stvari kod trgovaca. A kako nema trgovaca koji prodaju prijatelje, ljudi više nemaju prijatelja. Ako hoćeš PRIJATELJA, PRIPITOMI ME!"

( A.St.Exyperi: "Mali princ" odlomak)

10.02.2008.

Lijepo je bilo u Sarajevu...

8. - 19. februar 1984. godine

Sjećate li se?

Više na http://www.zoi84.ba/

10.02.2008.

Bezvremenske crtice: Preživjeli smo rat, preživimo i mir!!!

Prije nešto više od 12 godina (pred sam kraj rata) pisala sam seminarski rad "Agresivna djeca i način rada s njima". Ovdje prenosim poglavlje u kojem se posebno osvrćem na pojavu agresivnosti kod djece u ratnim uslovima. Pitala sam se tada, kao sto se i sada pitam: Ima li kraja agresiji i nasilju?! Ali, tada je bio rat i nadala sam se da će biti bolje kad se on završi. Nažalost bila sam u pravu kad sam na kraju ovog poglavlja konstatovala da na mnoga pitanja neće biti odgovora ni u miru. Kako suzbiti agresivno ponašanje kod djece i mladih? Preživjeli smo rat... preživimo i mir!!!

 "Voljela bih da ne moram pisati ovo poglavlje. Da se riječ rat nigdje ne spominje; da ga nigdje ne bude. Nisam ni pomišljala da ćemo biti svjedoci vremena ratnog. Vremena u kojem je zlo nadvladalo dobro, mrak svjetlost. Pomračeni ljudski umovi doveli su do agresije na našu domovinu. Agr…GR- skupina suglasnika koja me asocira na režanje, na razjapljene čeljusti zvijeri… Ali, to nisu zvijeri, to su (ne)ljudi. Divljaštvo, barbarstvo, bezumlje. Istorija ih je zabilježila mnogo, ali ovo sada je najgore. Satiru sve humano, napredno, civilizirano. Kako takvi mogu biti zadovoljni sami sobom i onim što su agresijom postigli? Kako se spasiti i zaštititi od takvih ljudi?

Bili smo prisiljeni da se branimo. To je pozitivan motiv borbenosti: samoodbrana! Naša su djeca, eto, saznala šta znači biti branitelj domovine. Njihove bezbrižnosti je nestalo. Više im niko nije pričao priče. Očevi na ratištu, a majke zamišljene nad problemom preživljavanja. Ponijele su sav teret odgajanja djece, teret i inače težak, a posebno sada, kada je udružen sa strahovanjem da se djetetu nešto ne dogodi. Nisu im dale van ni kad je bilo mirno. Tako su djeca provodila vrijeme u mraku, zaboravljajući polako vesele igre i trčanje, a postajući svjesna nečeg, njima nesvojstvenog- smrti.

Ipak bi ponekad izišli na igrališta. Tužno je bilo gledati ih i slušati kako se hvale svojim novim oružjem (drvenim puškama). Odzvanjali su bojni pokliči. To su se igrali rata. Igre koja će zauvijek ostaviti trag, ranu u dječjoj duši. Sjetih se nešto one bezazlene igre «Između dvije vatre«. Govori li ovo nešto?

Nekad vesela i mirna djeca postala su potištena i nasilna. Životna ih je stihija ponijela. Svoj su bijes iskaljivala na slabijim prijateljima, starim ljudima kao i na životinjama. Ovo zvuči kao pomjeranje agresivnosti o kome se u literaturi mnogo govori. I bilo bi tako…

Potpuno isto, dok god se ne dođe do razloga za frustracije.

Kako mogu čitati stranu literaturu? Kako, kada je naše dijete isfrustrirano što nema šta jesti, što se ne može bezbrižno igrati, što u strahu uči i ide u školu (ako uopće i ide).

Negdje u Evropi, dijete će biti isfrustrirano što mu roditelji neće kupiti bombone. Bit će bijesno i ispoljavat će to na sve moguće, ranije opisane načine, a naše ih dijete nije vidjelo gotovo četiri godine. Zadovoljno je i s halvom. I te kako mu je slatka.

Negdje u velikim gradovima, savjetuju psiholozi kako filmovi s elementima nasilja suzbijaju agresivnost ako se prije bilo agresivno. Naša djeca to nisu bila. Ali, postala su. Ne zbog filmova, nego zbog STVARNOSTI. Nije to ona agresivnost kojom dijete skreće na sebe pažnju i afirmira svoju ličnost. Davno je već prešla granice tih obilježja. Postala je problem koji će biti teško riješiti.

U onim rijetkim trenucima kada su vani, djeca su prepuštena ulici, skupljaju ćikove, pale ih i traže « žrtve «(jedan sam i ja osjetila na svojoj koži). Igraju se bacajući kamenice jedni na druge, ali i na prolaznike. Vidjela sam jednom grupu djece kako se igraju «četnika» i «ljiljana». Jedan ih je čovjek pokušao razdvojiti. Oni su uglas rekli da im UNPROFOR ne treba i prebili čovjeka. Zar sam mogla i pomisliti da će scene iz « Gospodara muha « postati naša stvarnost?

Ne mogu ni ovako! Vjerujem u djecu, u njihovu dobrodušnost i bezazlenost. Tužno je čuti kada dijete kaže da želi što prije porasti i dobiti snagu kako bi moglo osvetiti svog poginulog oca. Ljuti ga što je malo i slabo, što ništa ne može izmijeniti, što ništa ne može učiniti da bude bolje, da bude sretno.Kako reagirati na ovako nastalu agresivnost? Kako vratiti osmijeh na dječje lice?

Na ova pitanja neće biti odgovora ni kada rat završi.

Mnogi će se problemi ispoljiti tek tada. Nažalost, tako je.

Gotovo četiri godine u strahu i neizvjesnosti.

Previše i za odraslog čovjeka. Za dijete pogotovo.

A…Koliko je ono još bezbrižno i ono prijašnje?

Zašto dijete ne može biti dijete???"

09.02.2008.

Nje 5 do 12 nego je 12 odavno prošlo... (povodom tragične smrti Denisa Mrnjavca...)

("Bilo mi je 20 godina, mama. Nisam uradio ništa. Ni ženu nisam poznao. Proveo sam 20 godina spremajući se da postanem čovjek i onda su me ubili" Irwin Shaw)

Pitam se šta se to dešava? Ovo nije prvi, a nažalost ni zadnji slučaj nasilja. Ima li tome kraja?!

Nasilje i agresivnost među djecom i mladima je u velikom porastu bez obzira na to što je u škole poodavno uveden program radionica nenasilne komunikacije kao i predmet demokratija. Apsurdno je ali istinito da mediji i razne kompjuterske igrice imaju veći uticaj nego škola. Toliko se ističu dječija prava: pravo na ljubav, na dom, na obrazovanje, NA ŽIVOT, prije svega. Otkud nekome pravo da oduzme tuđi ŽIVOT!?

Ta klica nasilnosti počinje još u ranom djetinjstvu i ako se na vrijeme ne suzbije preći će u ekstremne oblike o kojima danas nažalost često čitamo, gledamo, slušamo...

Moja kolegica koja uči učenike prvog razreda, pričala mi je kako se jedan dječak često tukao s ostalom djecom i izazivao ih. S njim je uvijek bilo problema. Kada ga je opomenula, on je odbrusio: "Šta je, šta ti hoćeš? Ti NEMAŠ PRAVO da galamiš na mene!" Ostala sam bez teksta. Zar je prvačić bio u stanju to reći?

Ono što je posebno simptomatično u cijeloj priči je to što roditelji takve djece u većini slučajeva ne poduzimaju ništa da se agresivnost spriječi ili je, što je još gore, podržavaju. Uvijek im je neko kriv: obično nastavnici koji eto, "ne odgajaju" njihovu djecu kako treba. 

Dešavalo mi se da roditelju agresivnog učenika ukažem na problem, a on bi slegnuo ramenima i rekao (tako da ga i dijete može čuti): "A šta ću mu ja? Ja mu ne mogu ništa!"

Treba li komentar? Pa dijete je dobilo jasnu poruku da može raditi šta god želi!

Pitam se zašto neko od toliko ljudi nije priskočio da odbrani Denisa?! Zar je moguće da su samo gledali, ne učinivši ništa? A pred njihovim očima gasio se mladi život!

Sjetih se da u socijalnoj psihologiji ima jedan fenomen: da ljudi u većini slučajeva ne priskaču u pomoć žrtvama nasilja, nego obično samo pasivno posmatraju. (bilo iz straha, bilo iz ravnodušnosti: "Ma ne događa se to meni, nije me briga!")

Nego da ja pustim fenomene.... Nikakvi fenomeni ovoga svijeta neće nam vratiti Denisa i još mnogo žrtava.... Kad bi nam bar ovo bila OPOMENA?! A HOĆE LI???

"ČOVJEČANSTVO"

Čovjek čovjeku bude - čovjek!

I tako vječno i tako dovjek.

Čovjek s čovjekom čovjekuje.

Od toga nebo odjekuje!

Čovjek čovjeku bude brat.

I sruše carstvo, poruše rat!

I nema više carevanja.

I nema više ratovanja.

Čovjek i čovjek budu ljudi,

Kao dva srca jednih grudi:

Iz grudi trešti, iz grudi zvoni,

Kao da su tamo milioni!

Čovjek s čovjekom - kao vijek s vijekom

I kao čovjek sa čovjekom!

Čovjek i čovjek - brat i bratstvo!

Dva su čovjeka - čovječanstvo!

VELIMIR MILOŠEVIĆ

07.02.2008.

Intermezzo: U centru grada...

Proteklih mjeseci je u centru našeg grada pravo gradilište. Mijenjaju se vodovodne i kanalizacione cijevi, a bit će napravljen novi trg i popločano korzo (kako su ga nekada ovdje popularno zvali: "od kina do benzina")

Sada su ulice raskopane i pune blata pa je najnoviji slogan:

"Uh, kakve su ti cipele, k'o da si doš'o iz centra!"

07.02.2008.

Simbolično

povodom otvaranja 24. Sarajevske zime

Barikade bez granica '68. - '08. novi (vrli) svijet...

 

 

Eugene Delacroix: "Sloboda na barikadama"

07.02.2008.

Intermezzo: Riznice sjećanja

Ja se pravo po bosanski razrahatleisala  

Sjećam se, kao kroz maglu jedne pjesme posvećene Neretvi. Čula sam je u proljeće 1992. godine. Ne sjećam se više povoda ali nije ni bitno. Bitna je poruka. Evo refrena:

U NAMA JE DUGO TEKLA

I U SRCA UTEKLA

NEKA BUDE MIRNO MORE

ZA MOJE BRODOVE...

07.02.2008.

Intermezzo: "Dok od odmora se odmaram..." :-)

Jacques Prevert "Došli ste mi u posjetu..."

Došli ste mi u posjetu i jedva da ste me pogledali

a pričat ćete kasnije da me dobro poznajete

Samo oni mogu znati tajne nekog grada

i pravi izraz njegove ljepote

oni koji su mu žrtvovali svoje korake

rasipajući ih neštedimice

Tako je govorio Grad užurbanim turistima

03.02.2008.

Svuda pođi, svojoj kući dođi!

Tako kaže narodna izreka. Hm, nisu naši stari ništa džabe govorili (ili, kako napisa jedan aforističar, jesu jer im za to niko ništa nije platio

Nego, dragi moji bloggeri, šalu na stranu. Prošle sedmice bila sam u Beogradu. Vratila sam se jutros. Šta reći?! Bilo je super, puno bolje nego što sam planirala. (ako se tu i može spomenuti neki plan) Pokušavam se vratiti u "stari kolosijek". Htjela, ne htjela, moram, jer sutra počinje nastava u drugom polugodištu. Iskreno, još sam podobro umorna od putovanja iako se "junačim" i ne želim sebi to priznati. Uljuljkala me proteklih dana ravnica :-)

Detaljnije o putovanju i doživljajima iz Beograda pisat ću "sa stilom" u slijedećim bilješkama: o "džungli na asfaltu", o "labirintu u Novom Beogradu", o "gradovima u gradu", o zelenim oazama i još mnogo koječemu... 

Večeras ću opušteno u intermezzo stilu. Dobila sam novogodišnji poklon. Hm, pitat ćete se otkud sada? Sergej mi je za Novu godinu poklonio svoj novi album "Pola moga svijeta". Haha, znači na vrijeme, ali ga ja nisam mogla preuzeti odmah nego tek sada, kad sam stigla u Beograd. E jesam "šeprtlja"!!!

Bila sam nestrpljiva i odmah sam preslušala pjesme. Sve mi se sviđaju jer je album jedna kompletna priča i samo kao takav se u potpunosti može i doživjeti. Ipak, ne mogu a da ne izdvojim pjesme "Ako te nije pronašla ljubav", "Pola moga svijeta" ,"Kad bi htjela ti", "Oprosti"...

Vi biste sigurno izdvojili neke druge. O ukusima se ne raspravlja! Uh, opet ja "kradem" narodne izreke. Šta ću, kad su besmrtne :-)

Svidjela mi se poruka koju je Sergej uputio svojim fanovima. Topla je i "snažna" i nisam mogla da je ne prenesem:

" Ponekad riječima ne možeš reći sve ono što bi rekao jednim jedinim pogledom, osmijehom ili jednostavno tišinom. Za sve ovo vrijeme, od kada sam počeo pisati, nikad nisam vjerovao u sebe toliko koliko vi vjerujete u ono što radim. Nikad nisam stavio sebe na prvo mjesto, nikad nisam rekao da sam najbolji i da to najbolje radim, jer ste mi jasno stavili do znanja da sam tu samo zbog vas. Nadam se da ćete pronaći pravi put i skrivene poruke u mojim pjesmama, kao što ste to radili i do sada. Hvala na svakom aplauzu, svakoj tišini i moru emocija. Sa vama moj svijet ostaje cio, a bez vas jedva da ga je pola"

KALEIDOSKOP
<< 02/2008 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
242526272829


SADRŽAJ
POČETAK


Svaki pocetak je tezak, ali...

PARIŠKE CRTICE

Crtice iz grada svjetlosti
U trazenju da Vincijevog koda
I bi praznik
Piknik na francuski nacin
Pogled s Ajfelovog tornja
Ratatouille
Montmartre...sa stilom
Ogledalce,ogledalce moje...
Pariske plaze
Centar Georges Pompidou
Dvorac Chantilly
Champs Elysees
Pantheon&parc Louxembourg
Parc Bercy&biblioteka Francois Mitterrand
P.S.
Suveniri
Mozaik
U ocekivanju Esmeralde i Kvazimoda



ŠKOLSKE CRTICE


Knjiga (n)ovog vremena: "Pedagogija za XXI vijek"
Djecija logika I
Vrata prema nenasilju...
Vrata prema nenasilju: Naranca...
Djecija logika II
Bisce, sretan ti 748. rodjendan!
Vrata prema nenasilju: Od pripreme do realizacije
Sjecanja: Stvaralastvo ucenika u funkciji borbe protiv ratne stihije i strahota I dio
Sjecanja: Stvaralastvo ucenika u funkciji borbe protiv ratne stihije i strahota II dio
Sjecanja: Stvaralastvo ucenika u funkciji borbe protiv ratne stihije i strahota III dio
Sjecanja: Stvaralastvo ucenika u funkciji borbe protiv ratne stihije i strahota IV dio
Djecija logika III
Zavrsna svecanost obiljezavanja Svjetskog dana voda u Martin Brodu
Martin Brod: Nek voda vam prica...
Vrata prema nenasilju: Igra Tajni prijatelj ili prijateljica
Igrajte se vi s djecom, a znanje ce im nadoci
Vrata prema nenasilju: Saradnja ili kooperacija
"Vezeni most" 2008.
Priredba povodom ramazanskog Bajrama
Dobrodošli u Zemlju bajki (napisao Branko Ćopić)
Jedna jezicka sitnica
(Raz)otkrivanje :)
Posjeta drugom medjunarodnom sajmu knjiga u Bihacu
Opomena
Djecija logika IV
U setnji nasim Biscem
Sretna Nova 2009. godina
A kakvi bismo trebali biti?
I vase dijete je ucenik
Prozor u dječiji svijet
Dobro nam došlo proljeće! (razredna debata)
Dobro nam došlo proljeće! (dobrodošlica u stihu, slici i riječi)
Završna svečanost obilježavanja Svjetskog dana voda
World Water Day - Every Day
Stručno usavršavanje: ogledni čas kolegice Elvire Kulenović
Ma šta - mašta ili Kad psi i mačke progovore...
U aprilu - bajkovito...
"Kad jednom dođeš u grad od lišća da budeš najdraži gost..."
Novi list okrećem)
Neki novi klinci
Dječiji memorandum roditeljima
Jesen je u gradu najljepša u parku
Djeda Mraze, Djeda Mraze...
Auuu, što je škola zgodna...
Zima se smrzla, a nama ništa...


Provjerimo znanje

Ako ste se posvađali sa njihovim veličanstvima Č,Ć,Dž i Đ evo jedinstvene prilike za pomirenje
Vrste rijeci (provjera znanja)
Za vjezbu usavrsavanja pisanja i urednosti rukopisa
Vracanje u stvarnost
Provjera znanja iz Bosanskog jezika i književnosti: obrađena gramatičko - pravopisna pravila
Ljetni pravopisni test
MultiMedija
IJE ili JE - privilegija našeg jezika :)
Privilegovano priJATeljstvo
Pravopisni vremeplov


Sekcija
(Crveni križ)

Zajedno u humanosti
Opcinsko takmicenje "Upozoravanje na opasnost od mina"
X kantonalno takmicenje "Upozoravanje na opasnost od mina"
X federalno takmicenje "Upozoravanje na opasnost od mina" (I dio)
X federalno takmicenje "Upozoravanje na opasnost od mina" (II dio)
Prva pomoć
Zvon-či-ći, zvon-či-ći
Tuberkuloza - zarazna, ali IZLJEČIVA bolest
4. april, Međunarodni dan borbe protiv mina
"Spasimo živote. Učinimo bolnice sigurnim tokom vanrednih događaja"
XIV općinsko takmičenje omladine i podmlatka u pružanju prve pomoći
XIII kantonalno takmičenje omladine i podmlatka u pružanju prve pomoći
"Naš svijet - tvoja akcija"
XI općinsko takmičenje "Upozoravanje na opasnost od mina"
XI kantonalno takmičenje "Upozoravanje na opasnost od mina"
XI federalno takmičenje "Upozoravanje na opasnost od mina" u Vogošći

OUR SCHOOL TRIPS

EKSKURZIJE

2007.

Velika Kladusa.Buzim

2008.

19.05.2008
20.05.2008


2009.

I Dokle teče, kud vodi ova cesta...
II U vezirskom gradu
III Nije Ramzes, nego Ramo
IV Bassinus
V Na koju stranu svijeta? - pitanje je sad
VI Bosnom i Hercegovinom kroz stoljeca
VII U Pionirskoj dolini i jos ponegdje
VIII BAS lijepo...
Crikvenicki neocekivano ili Zucker kommt zu letzt

VLAŠIĆ

Hajdemo u planine, jer tamo nema zime
Dan drugi: OgLEDalo
Pahuljice na "Pahuljici"

ZAGREB

2009.

Rembrandt kommt zu letzt!
Povratak u budućnost

2010.

Zbog čega te volim...
Na zapadu nešto novo...
Zagrebarije...
Povratak na zapad

OPATIJSKE ČAROLIJE

2009.

I Trcimo za suncem
II Zar u Rijeci more!?
III Sve sama exclusiva
IV Iznenadjeeenjeee
V Osmi mart nam dolaziii ili nedjelja u pravom smislu rijeci
VI Svakog gosta tri dana dosta
VII Za pocetnike ili Izgovor :)

2010.

Privilegija bajna
Opatijsko - riječka slagalica
Kulturisti
Domenica mosaico



DAN ŠKOLE

2008.

Priredba
Druženje u planinarskom domu na Plješevici)

2009.

Priredba
TOP provod


BIOGRAD & ZADAR

2007.

Premijera

2008.

Uvertira za orgulje,kisu i oblake

2009.

Neka nova dimenzija
Kad sunce šarmira oblake
I Biograd svoj ekodar ima
Kud plovi ovaj brod
Zadarski nocturno
Dan drugi ili Kao kod svoje kuće
Poslovični treći dan
P.S. ili Special Thanks

2010.

BIO jednom jedan GRAD
Zara za dar
Vamos a la playa...
Nebo je žuto, a sunce je blue...
Krug, uokrug, sunce brodi...
Kao refren...


VODENI PARK KOZARAC

2008.

Poslije slanog - SLATKO

2009.

Cekam te na starom mjestu...

NOVI VINODOLSKI

2010.
U Novom po starom

Civitatis Bihigensis
Moja je mladost komadić Bišća
Sjecanje
Bišće, sretan ti 748. rođendan

Bihaćko ljeto 2008.
Najava
Juni na Uni
10. bihacko ljeto
Na prvi ljetni dan
Sinoc je...
"Grasak na zrnu princeze"
"Tvrdjava"
U Gradskoj galeriji Bihac...
Kad juni krene kraju
Blizi se...
Stize nam juli...
Zivis u oblacima mala...
Nakon toliko godina...
Stilske vježbe
Čarobnjak iz Oza
Husein Dervišević "Čitač samoće"
Djelidba

2009.

Jedini virus kojeg volimo
Čudesni trenuci od korica do korica
Rapsodija kišnih niti...
...I ono što zahvatiš... i to je more...
Pjesmovanje na strani života

MORČICE
Budvanske crtice

2007.


I Bas kao u vicu...
II Zurim polako...
III Svi putevi vode u Stari grad
IV Vozicem prema Becicima i Rafailovicima
V Kao refren
Koncert Sergeja Cetkovica
VI Nightlife
VII Let's walk!
VIII Vec vidjeno, a uvijek iznova dozivljeno
IX Sjedoste li i razrahatleisaste li se

2008.

Ljeto nam se vratilo
Cinemanija
Pola moga odmora
Neka, neka...
Ko ima posla s policijom...
Juri kolovoz...
Neplanirano...
O-lim-pi-ja-da
Feno-meno-menalno...
Kuda na izlet...
Zaustavila bih vrijeme...
Dobri den!
Zivjelo pjesacenje!
Posjeta "zabranjenom gradu"
Ponekad nocu...
Do zore rade kluboviiii...
Miracle Beach
Bungee jumping
"Djeca su ukras svijeta"
Citadela
U budvanskome Starom graduuu, gdje carlija vjetric miooooooo
U kaleidoskopu kaleidoskop
Negdje juzno...
Ogledalo mojih osjecanja

Dubrovacke crtice

"O lijepa, o draga, o slatka slobodo..."
Još u Kneževom dvoru. Sama u Katedrali. Dubrovačka skalinada
Lekcija hrvatsko - ruskog. Dundo Maroje & Bokčilo. Jedan Roland. Sunčana fontana
Za sva vremena Dubrovnik...

2009.

Pozdrav s juga
U filmskom sam elementu...
Hej ti
Weekend
Reader
Novi je dan...
Miriše sol u mojoj kosi :)
Vrijeme, vrijeme, čudno vrijeme
Endemično
Totalno drukčija od drugih...
Kad ide mi gluma :)
Uhvati trenutak!
Pljusak nas samo vara
Jedne noći u decenbru...
Sav taj Jazz
Iznenađenje
Kad me preplavi plima emocija...
A vitar puše...
Fatamorgana
Juče, danas, s(j)utra...
Ako treba ja mogu sve, poci s' mora na vrh planine...
Dvostruko...
Ja i moja sjenka
Šetajući Zidinama
Ko (g)radi, ne boji se gladi...
Laaakoo, lako nepodnošljivooo :)))
Pretežno vedro
U noći punog mjeseca
Kad "Embellriva" cirkus stvori
Evo sam na Cetinje
Ojha
P.S. ili Pčelica s onu stranu ogledala


BEZVREMENSKE CRTICE
I to će proći
Razgovor sa samim sobom
Meša Selimović: "Tvrđava"
"Ah, ta politika!"
S poštovanjem...!
"Svaki se čovjek nečemu nada, čak i onda kad je izgubio svaku nadu"
Preživjeli smo rat, preživimo i mir!!!"
Budimo prijatelji!
Na današnji dan...
Danak modernom dobu
"Nesvakidašnji" dan 29. februar
Bio jednom (anti)ratni dnevnik...
KAKO SI?
Ma "razumijemo" se mi :-)
Ima toga još...
Ćamil Sijarić: "Zapisi o gradovima"
Pomiješana osjećanja
Nikad više ovog dana...
Enes Kišević: "Samome sebi"
Enes Kišević: "Kako je mak odletio za pčelicom"
Osuđen na prošlost... Na retrospektivu osuđen...
Na novom početku...
Koji je dan i koja godina?
Zimska idila traje i traje i traje...
Moza(i)k
Alarmantnih devet
Kao na filmskoj traci...
Svijet oko mene
Zlatna sredina
Zimzelen...
Jedan produženi vikend, molim!
Slovom u glavu
Kultura življenja (ni)je samo školski predmet!?
Tako mi "Plavog zuba" kidam BEŽIČNO...
Lekcija zlatne ribice Karoline ili Private
Oktobarski ratatouille
Smrzlenoooo...
Voilà!
Zima otjerala snijeg
I tu je i nije...
On samo prati ljude...
Kao pravi prvačić, sav važan...
Minusi ispod svake nule...
Neka svemir čuje nemir...

Facebook
My FB profil

MOJI FAVORITI
Jedinstvena Bosna i Hercegovina
Osećanja. O. Sećanja.
Doskočice - Quips
Simple things
Gracias a la Vida
spagosmail
Mhm A-ha Oh Yeah Da-da
va§IONia
Strangers In The Night
Leteci Holandjanin
izlog jeftinih mladića
Bojis li se mraka
Zle priče
Hey, hey, my, my R´n´R can never die
RODNA GRUDA
Rahat No More
burek
Pozor: Jasan stav!
VEDSKI KOSMOS -- VEDSKA KULTURA
Žulj na duši
The Dewd's
pig from spejs
IN MEMORIAM DENIS GARAGIC
hadzinica
Svemirske Pjesme
He is My Soulmate
dnevnik jedne kurtizane
Fildžan viška
U urbanoj sahari života
Superpenzioner
strpavsi u kofer snove i ambicije...
Nikad ne reci dvaput
PonekadPomalo
ПРОПУХ
zdravi i lijepi
Aime Sati
Hard Time Blues
blob
poligraf
Mjesečevi Prsti
mama
Dnevnik izgubljene buducnosti.
OMAR
Silent
Iskreno Vaša
*A Lonely Road*
Mala Tajna - Veliko Blago
Suviše tajni u očima.
Surogat
Corto Maltese
više...

BROJAČ POSJETA
706289

Powered by Blogger.ba