KALEIDOSKOP

"...U MALO OGLEDALO VODE OGLEDALO SE VELIKO NEBO. U VELIKOJ VODI ŠTO TRČI NIZ ČESMU NEBO SE NE VIDI..." ĆAMIL SIJARIĆ

28.04.2008.

I bi sajam knjiga!

Prošao je XX međunarodni sajam knjiga i učila u Sarajevu.

Žao mi je što je tako brzo završio. Bio je pravo osvježenje i nadahnuće.

Posjetila sam Sajam juče. Još sam pomalo umorna od puta, ali vrijedjelo je uživati u carstvu knjiga.

Utisci će mi još dugo navirati. Slijedi reportaža, naravno.

26.04.2008.

Banjalučka promenada II

Sunce se promolilo tek predveče i pozivalo u šetnju.

Otišla sam najprije u knjižaru (bilo bi čudno da nisam) i kupila "Zabavnu gramatiku" koja će mi puno pomoći u nastavi. Htjela sam kupiti još neke knjige, ali ipak ću drugi put. Ne može sve odjednom.

Zatim sam prošetala prostranim trgom ispred "Boske" i Gospodskom ulicom. Tu je uvijek živo, razigrano, veselo. Izlozi su ukrašeni fotografijama maturanata ovdašnjih srednjih škola.

 

 

 

Šah je vječita inspiracija i zabava

 

Parkovi su lijepo uređeni

 

Noge su me same odvele do fakulteta (svi putevi tamo vode).

U parku preko puta je podignut spomenik prvom banu Vrbaske banovine Svetislavu Tisi Milosavljeviću.

 

Uputila sam se prema Boriku. Na ulicama su još čestitke povodom Dana grada, 22. aprila.

 

Žuti most nad Vrbasom podsjećao je na zrake sunca. Bilo je prilično kasno pa nisam išla dalje, nego sam skrenula na lijepo uređeno šetalište uz obalu. Znala sam da ću stići pravo ispred strikine zgrade. Kružna šetnja je uvijek dobrodošla. Nasmijala sam se kad sam se sjetila koliko sam prvi put bila iznenađena jer sam drugim putem stigla na polazno mjesto. Puno je takvih uličica ovdje.

Šetajući uz Vrbas sjetila sam se Nasihe Kapidžić - Hadžić, njenih priča i pjesama. Posebno mi "oživi" jedan motiv iz priče "Divna zemlja i teta Devla". Djevojčica je mislila da samo njeni djed i nena imaju baštu, Vrbas i u njemu "plavi oblačak ilovače". Zato se iznenadila prizorom u Teta Devlinom dvorištu. Zbunjeno je rekla Teta Devli: "Pogledaj teta Devlo! I bašta je došla sa nama. I Vrbas ti je došao. Teta Devla je na to odgovarala: Kakve trice, kakve četvrtice! Ovo je moja bašta i moj Vrbas. Smijala se tako jako da su sve džanarike popadale s grana...."

Vragolan Vrbas s vrbama ašikuje... :-)

I tako malo pomalo, stigoh ja i do Kastela. Još mi se šetalo.

 

Pogled s Kamenog mosta... Spoj drevnog i modernog...

 

Kastel - simbol grada - skamenjena vječnost...

 

 

Pogled na tržnicu. Pravi mali grad u gradu...

 

Obišla sam i gradilište Ferhadije. Feniks... U tom trenutku osjetila sam ponos i strahopoštovanje.

 

Lagano sam se uputila kući, ustvari kod strica i strine. Dočekala me njihova unuka koja se radovala što ćemo zajedno čitati "Palčić", "Veselu svesku" i "Cvrčak", časopise koje sam joj donijela. Dok je bila mlađa, odmah s vrata me pitala "Gdje su slatkiši? Sada pita: "Gdje su novine?" Napredak je očit. (peti je razred devetogodišnje osnovne škole) Ko zna do kada bi ona čitala i rješavala zadatke da je nismo ubijedili da nešto ostavi i za sutra. Bilo je definitivno vrijeme za spavanje. Morala sam ustati ujutro u 6:30 kako bih na vrijeme stigla na autobusnu stanicu. Iznenadila sam se gužvom u autobusu. Nikada toliko putnika nije bilo. Ako kažem da su prvi put važile rezervacije sjedišta, dalji komentar neće biti potreban. Tek sam se tad sjetila zašto je to: pa zbog Vaskrsa. Lijepo je kad su praznici. Uskrs, Pesah, Vaskrs, prvomajski praznici...

Svim pravoslavcima čestitam Vaskrs!

Sutra sam u Sarajevu na Sajmu knjiga...

Ugodna noć dragi bloggeri!

26.04.2008.

Banjalučka promenada I

Mada napola spavam iliti, bolje rečeno, napola sam budna, nemam mira dok ne napišem reportažu iz grada na Vrbasu. Ne trebam se ja čuditi "slatkom umoru". Priznala ja sebi ili ne, to je stoga što sam već dva jutra ustala neuobičajeno rano.(juče kad sam pošla na put i jutros kad sam se vraćala) Ove školske godine cijele radim poslije podne pa sam se opustila i previše. "Ljenjivice jedna!" - prekorijevala sam se dok sam ulazila u autobus.

Krenuli smo. Uživala sam gledajući kako se vijugava uska cesta utrkuje s prugom u kanjonu Une.

 

 

Zabavljalo me "mozganje" na kojoj smo obali Une trenutno. Eci, peci pec...

 

 

Otoka Bosanska - opet prelaz na desnu obalu. Sunce namiguje...

 

U Bosanskom Novom Una više nije sama. Pridružuje joj se Sana...

 

Što smo se više približavali Banjoj Luci, sve više me hvatao "pozitivni adrenalin" ako se može tako nazvati trema pred ispit. Smirivao me već sam pogled na usputne pejzaže u sfumato stilu.

 

U Banjoj Luci dočekala me kiša, ali srećom brzo je prestala. Uputila sam se odmah prema fakultetu. Imala sam još vremena do ispita, ali što je sigurno, sigurno je.

 

I prošao je tako još jedan ispit. Tek tad sam se opustila i bila u stanju da osluhnem puls grada. Nagradila sam se dugom, opuštajućom promenadom.

Katolička i pravoslavna crkva: gledaju jedna u drugu...

 

 

Pred katoličkom crkvom je spomenik Mariji koji je podigao Ante Kainić

 

U dvorištu pravoslavne crkve vidjela sam okrugli kameni sto. Vrlo je "samozatajan".

 

Dalje me put nanio do Narodnog pozorišta. Za subotu je najavljena premijera predstave "Luda lova"

 

Sjela sam nakratko ovdje da malo predahnem i "upijem raj za pčelice".

 

Muzičko - scenska agencija i pekara "Arion" ukomponovane sa stilom...

 

 

Muharem Insanić, kompozitor i pekar, nadasve veliki ČOVJEK! Njegova rečenica vodilja je: "Hljebom hranim tijelo, a muzikom dušu". Nekada je živio u Bihaću, gdje je dobio prvi posao. Mnogo je učinio za naš grad: osnovao je Srednju muzičku školu, ženski hor "Djevojke Krajine", a pokrenuo je i  "Liru", prvi muzički časopis u BiH i drugi na području bivše Jugoslavije.

Razmišljajući tako, nisam ni opazila kako je vrijeme brzo prošlo. Pošla sam kod strica i strine. Pili smo kafu i pričali. Tek kad sam sjela, osjetila sam koliko sam se, ustvari, umorila. Ali, na umor sam odmah zaboravila dok mi je striko počeo pričati kako je bilo na banjalučkom sajmu knjige. I tako je poslije podne lagano odmicalo. 

Sunce je izvirilo iza oblaka,a Vrbas je šeretski namignuo. Ta, ko bi mu odolio.

Moja promenada se nastavlja...

23.04.2008.

Prigodno: Svjetski dan knjige i autorskih prava

Sretan nam (SVAKI) Dan planete Zemlje, Svjetski dan knjige i autorkih prava te svi dani u kojima ćemo širiti ljubav, toleranciju, prijateljstvo...

KNJIGA NAM JE NAJBOLJA PRIJATELJICA!

Sva ljepota i sva pamet ovog svijeta nalazi se u KNJIGAMA.

Ako želimo da doživimo čudo, uzmimo KNJIGU!

Ako hoćemo da doznamo neku tajnu, otvorimo KNJIGU!

Ako imamo potrebu da popričamo s nekim nepoznatim, da nakratko živimo u nekom drugom vremenu, u nekom drugom svijetu daleko od svakodnevnice - otvorimo njene korice, ona samo na nas čeka...

KNJIGA zna sve tajne. Ona će nam ih rado kazati. I ne samo to: ona zna i da čuva tajne. Našu i svoju tajnu.

Kad ostanemo nasamo KNJIGA i mi, znajmo da smo tada u najboljem društvu. Naš razgovor, naše razumijevanje, naša tajna veza ostat će samo naša.

KNJIGA nam ništa neće tražiti, a SVE će nam dati. Ona nas nikad neće izdati, jer je uvijek na našoj strani. Ona želi samo jedno: da nama bude lijepo.

KNJIGE NE VOLE DA BUDU SAME. Ne vole ni djeca. Zato se KNJIGE najbolje osjećaju u dječijim rukama.

KNJIGA IMA DUŠU. Ona zna da se smije, da plače, da se igra. Ona će nam se otvoriti kad god poželimo.

Zato NEKA KNJIGE UVIJEK BUDU OTVORENE.

Ne zaboravimo: S KNJIGOM NIKAD NISMO SAMI!


22.04.2008.

Prigodno: Neka svaki dan bude Dan naše Planete!!!

"Molitva šume"

Čovječe, kad pored mene prođeš,

nemoj podići ruku ni na jedno stablo,

ni na jedan grm,

Nemoj me nepromišljeno ozlijediti.

Ja sam toplina tvog doma i ognjišta

u hladnim zimskim noćima,

prijateljski hlad i štit od vreline

ljetnoga sunca.

Ja sam drvo tvoje kolijevke,

sjeme tvoje kuće, daska tvojeg

stola, postelja na kojoj spavaš i

odmorište vječnog počinka.

Čovječe, poslušaj me i usliši molitvu moju,

Ne ruši me nepotrebno, ne spaljuj me

nepažnjom, ne sijeci me nerazumno,

ne ozlijedi me bezobzirno.

21.04.2008.

Prigodno: 22. april, Dan planete Zemlje

Deset zapovijedi prijatelja prirode:

1. Najprije očistimo pred svojim pragom

2. Ono što očistimo danas, čuvajmo sutra

3. Štitimo prirodu, ne uništavajmo je

4. Ne zagađujmo zrak, jer čist zrak je dug život

5. U svoja srca i srca bližnjih usadimo ljubav prema prirodi

6. Ne kradimo od budućnosti

7. Nastojmo da ono što imamo traje što duže

8. Mislimo danas za bolje sutra

9. Kontrolirano odlažimo otpad i ne stvarajmo divlja odlagališta

10. Sjetimo se da nismo vlasnici Zemlje, nego njeni zaštitnici i čuvari

Poklonimo zato nešto našoj Planeti za njen dan.

Očistimo svoju okolinu! Zasadimo cvijeće i drveće!

Učinimo nešto dok ne bude kasno!

NEKA SVAKI DAN BUDE DAN NAŠE PLANETE - NAŠE VELIKE KUĆE!

20.04.2008.

Prigodno: Obilježavanje četrdesetogodišnjice stvaralačkog rada Ismeta Bekrića

U sklopu ovogodišnjeg XX Sajma knjiga i učila u Sarajevu će 26. aprila biti upriličeno obilježavanje četrdesetogodišnjice rada književnika Ismeta Bekrića.Prvu knjigu pjesama objavio je 1968. godine u izdanju sarajevske "Svjetlosti", a zvala se "Jutro tate Mrguda"

Povodom ovog značajnog jubileja bit će promovirana njegova prva knjiga proze "Pijetlov budilnik" ("Priče iz djetinjstva").

Poštovanom i dragom pjesniku i pričaru od srca čestitam četrdesetogodišnjicu uspješnog stvaralačkog rada i želim da još mnoga djetinjstva uljepša svojim pjesmama i pričama kao što je uljepšao naše.

Bibliografija:

"Jutro tate Mrguda", poezija, Sarajevo, 1968.

"Kape uvis", poezija, Banja Luka, 1971.

Klupa kraj prozora, poezija, Banja Luka, 1974.

Noć kad su neboderi šetali, igrokazi, Sarajevo, 1976.

Otac s kišobranom, poezija, Banja Luka, 1977.

Šetnja nebodera, radio - igra za djecu, Sarajevo, 1978. 

Radnička četvrt, poezija, Banja Luka, 1980.

Četiri revera, poezija, Banja Luka, 1980.

"Ne žuri tata, ne žuri mama", poezija, Banja Luka, 1980. 

Izabrane pjesme 1980., 1983., 1997.

Skriveno oko 1984.

Očevo breme 1988.

Kuća među zvijezdama, poezija, Ilirska Bistrica, 1994.

Dječije nebo (1999, 2004) 

Očev kaput, poezija, Sarajevo, 1999.

Cipele starijeg brata, poezija, Ljubljana, 2000.

Prevodi na strane jezike:

Dječiji smijeh, prevod na turski, Istanbul 1986.
Srebreni vodoskoci, prevod na makedonski, Skoplje, 1989.
Dječak gleda kroz prozor, Ljubljana, 1994.
Kuća među zvijezdama, La casa fra le  stelle, dvojezično - bosanski i italijanski, 1994.

NAGRADE:

Nagrada Banjaluke «22. april»;
Prva nagrada za dječiju radio-igru;
Nagrada za dječiju knjigu godine u BiH (1980);
Nagrada Zmajevih dječijih igara (1989);

Međunarodna literarna nagrada Alpe Adria

"Riječi bez granica" (Trento, Italija, 2002.)

Posjetite: www.drustvopisacabih.com.ba

 

 

19.04.2008.

Prigodno: Svim Jevrejima sretan Pesah!

Pesah je najveći Jevrejski praznik koji se praznuje u spomen na oslobođenje Jevreja iz Misirskog ropstva.

U Hebrejskom jeziku Pesah se još naziva:
- Hag A-macot (praznik prijesnih, beskvasnih hljebova) jer je u vrijeme praznika izričito zabranjeno jelo sa kvascem, pa čak i posjedovanje bilo čega kvasnog.
- Zeman Herutenu (u doslovnom prevodu, praznik naše slobode, a u slobodnom prevodu odgovara našem praznik slobode).
- Hag Haariv (praznik proljeća, zato što uvijek pada u proljeće. Po Jevrejskom, lunarnom, kalendaru, praznik poćinje 15, a završava 22. Nisana).

Slavlje blagdana započinje veče prije prvog dana praznika (erev hag) večerom koja se zove "Seder veče". Seder je Hebrejska riječ koja znači red, a Seder večera je praznična, obredna večera, na kojoj se molitve, čitanje Hagade i svi drugi običaji obavljaju po strogo utvrđenom redu. I hrana se servira na "Kearat Seder", to je veliki tanjir na kojem je postavljeno sve što je potrebno za jelo tokom večere.

U svim Jevrejskim porodicama za trpezom tokom Seder večere ostavlja se jedno prazno mjesto i jedna čaša vina za proroka Eliju. Postoji vjerovanje da će se prorok Elija vratiti kao vijesnik dolaska Mojsije. Običaj je i da se za vrijeme večere vrata od kuće ostavljaju otvorena, kao znak dobrodošlice svakom dobronamjernom putniku namjerniku. Seder počinje domaćinovim pozivom siromašnima da dođu i sa njima podijele sve što ima na trpezi.

Čitanje Hagade je osnovni dio Sedera. Hagada opisuje događaje koji se odnose na praznik, hronološki iznoseći istoriju dolaska Izraelskih plemena u Misir, njihovo oslobađanje iz ropstva i objašnjava svrhu Pashalne žrtve za vrijeme Drugog hrama. Ona govori i o upotrebi beskvasnog hljeba (Macesa), gorkih trava (Maror), i ostalog jela koje se nalazi na trpezi. U njoj su sadržani odlomci iz Bivlije, Midraša, stare legende i anegdote, molitve i pjesme zahvalnice, a završava se popularnom pjesmom "Had gadja".

Praznik se čestita sa:
kod sefarda: Buen moed i Lešana habaa bi Jerušalajim (dobar praznik i dogodine u Jerusalemu)
kod aškenaza: Hag sameah vekašer (radostan i košer praznik)

Povodom Pesaha danas je u Narodnom pozorištu u Sarajevu predstavljeno novo izdanje Sarajevske Hagade.

19.04.2008.

Školske crtice: Vrata prema nenasilju - Saradnja ili kooperacija

GRADNJA TORNJA

Cilj ove aktivnosti je da razvije osjećaj grupne povezanosti, solidarnosti, zajedničkog stvaranja i rješavanja problemskih situacija.

Podijelila sam učenike u četiri grupe (u svakoj po četiri člana). Dva učenika bili su posmatrači i obilazili su sve grupe.

Svaka grupa dobila je jednak broj listova starih novina i jednak broj komadića ljepljive trake. Imali su zadatak da slože zajedno najvišu moguću građevinu od novina u vremenu od tri minute.

Prve tri minute svi su imali na raspolaganju za dogovor (kako će graditi, prema kojoj ideji i planu i sl.).

 

 

 

 

Posmatrači su opušteno "snimali situaciju"

 

Nakon uspješnog dogovora, koji su učenici postigli i prije predviđenog vremena, dala sam im znak za početak gradnje tornja. Svojski su prionuli na posao.

 

 

 

Pobjednička ekipa je svoj "Ajfelov toranj" završila na samom isteku vremena.

 

I ova je grupa uspješno završila zadatak.

 

Ostalim dvjema grupama je malo nedostajalo da završe svoje tornjeve, ali nisu bili tužni zbog toga. Naprotiv: stalno su se šalili. Samo su prokomentarisali da im je trebalo više vremena.

Po završetku aktivnosti mali neimari su razgovarali o tome kako su se osjećali za vrijeme ovog timskog rada. U fazi pripreme bili su pomalo nervozni, ali kako je posao odmicao osjećali su se sve opuštenije i opuštenije. Posmatrači su se brinuli da svi imaju dovoljno građevinskog materijala. Neki su rekli da su se osjećali zbunjeno jer im ja nisam pomagala. Objasnila sam im da su u ovoj "predstavi" oni bili  glavni glumci. Svi su rekli da je neko unutar grupa preuzeo vodstvo i inicijativu, ali su naglasili da nije bilo međusobnog nadmetanja. Preovladao je timski rad. Neki su radili više, neki manje, ali UČESTVOVALI SU SVI. Učenici su naučili da se problemi bolje i lakše rješavaju timskim radom i dogovorom. Nije uvijek to lako primijeniti, ali bitna je dobra volja i trud.

17.04.2008.

Sitnice - uspomenice: "1000 ZAŠTO - 1000 ZATO"

Kao i svake dijete postavljala sam bezbroj pitanja. Zašto kiša pada? Zašto ptice mogu da lete, a mi ne možemo? Zašto, zašto, zašto??? I tako u nedogled! Ova knjiga privukla me poput magneta. Dok mi je mama i tata još nisu kupili stalno sam je posuđivala od prijateljica. Sjećam se, uvijek bi mi bilo žao kad bih im je morala vraćati. Zato sam se obradovala kad sam je konačno dobila za rođendan. Nisam znala šta prije da pročitam... Uostalom, ta se knjiga i ne može pročitati u jednom dahu, a niti treba tako. Koristila mi je za mnoge predmete u školi. Koristi mi i sada kada sam "s one druge strane", tj. kad se pripremam za nastavu. Posebno mi je drago što ova knjiga još uvijek doživljava svoja reizdanja. Jedno sam vidjela neki dan kod kolegice. (koja kaže da iz ove knjige komotno može spremiti ispit iz biologije). Dok sam prelistavala "zapeo" mi je naslov Zašto prestajemo da rastemo? Piše da iako intenzivni rast prestaje u periodu od 18. do 25. godine, mi i dalje nastavljamo da pomalo rastemo do 35. godine. Nevjerovatno! Odlično, "imam fore" još godinu dana.

Evo jedne prigodne pjesme Šime Ešića:

DJECA RASTU

Djeca vide krov i lastu

pa požure da porastu

Rastu brzo poput vjetra,

poput cvijeća, poput trava,

na dan po tri milimetra

izmigolje iz rukava!

Djeca vide noć zvjezdastu,

pa požele da porastu.

Rastu kao perje ptici,

poput želja i balona,

po dva pedlja u sedmici

izrastu iz pantalona!

Djeca vide žir na hrastu,

pa potrče da porastu.

Rastu poput vitkih grana,

poput gljiva poslije kiše,

tiho, k'o cvijet jorgovana,

a ponekad još i tiše.

Kroz slobodu slobodastu

na sve strane djeca rastu...

16.04.2008.

Sitnice - uspomenice: Moja prva "Vesela sveska"

S "Veselom sveskom" susrela sam se još u vrtiću, ali ovdje ću pisati o prvom broju ovog vedrog i veselog časopisa za djecu koji sam primila u školi. "Moja prva školska "Vesela sveska!" Kako to lijepo zvuči. Kako li sam samo bila ponosna i "sva važna". Bilo je to na samu Novu 1982. godinu. Sjećam se kao sad: učiteljica je ušla u razred i svečano objavila: "Naučili ste velika i mala štampana slova. Pravi ste čitači i sada ćete se moći družiti s "Veselom sveskom". Našoj radosti nije bilo kraja. Jedva smo čekali da je dobijemo u ruke i listamo šarene razigrane strane. Uživali smo gledajući crteže svojih vršnjaka, čitajući priče, pjesme i  novogodišnje čestitke koje su nam uputili književnici.

 

Strip o simpatičnom Ivici plijenio je moju pažnju. Sjećam se jedne zgode vezane uz njega. Iznad stripa je pisao naslov IVICA, a u produžetku Crta: Mate Lovrić. Međutim ja sam to pročitala kao Ivica crta. Pomislila sam da on u ovom broju nešto crta. S nestrpljenjem sam očekivala slijedeći broj da vidim šta će Ivica još raditi. Ali... opet je pisalo Ivica crta. Ma kako on to opet crta? - pitala sam se, razočarana što on i ne piše, ne čita, ne igra se, ne trči... Tek kasnije sam shvatila da se "crta" odnosi na onoga ko je NACRTAO STRIP, a ne na ono što radi Ivica.

 

1982. je bila jubilarna godina u kojoj je "Vesela sveska" slavila svoj trideseti rođendan. (prvi broj izišao je u maju 1952. godine) Književnici su joj prenosili lijepe želje svojim pjesmama i pričama.

 

Teško mi je bilo šta izdvojiti jer sam čitala sve, od korica do korica. Jedva sam čekala svaki novi broj (tada je izlazila 1. i 15. u mjesecu, a u januaru i junu je izlazio dvobroj). Izdvajam novogodišnju čestitku Šime Ešića:

"Drugovi moji maleni,

Želim vam da u novoj 1982.

godini nijednom ne budete

ljuti kao ovaj dječak, niti

tužni kao ova djevojčica. "

 

Prolazile su tako godine u ugodnom druženju s "Veselom sveskom".  U petom sam se razredu "pravila velika" pa je nisam više čitala. (To je za malu djecu! mislila sam).

Sada sam opet "mala". Vratila sam se vjernoj prijateljici, ponosna što s njom mogu sprijateljiti i svoje učenike. I dalje odrastamo zajedno.

Prolazi ovaj "nestašni" april.

Uskoro će i maj, najljepši mjesec u godini.

Mjesec u kojem ćemo "Vesela sveska" i ja proslaviti rođendan.

15.04.2008.

Intermezzo: Savremeno dijete :-)

Ponosni roditelji ispituju svog malog sina koji je tek progovorio:

- Hajde sine kaži nam kako se glasa pas?

- Vau, vau.

- A kako maca?

- Mijau, mijauuu.

- A miš?

- KLIK - KLIK.

13.04.2008.

Sitnice - uspomenice: Kocka, kocka, kockica

 

Kocka do kocke kockica,

kroz prostor i kroz vreme,
i uvek nova pitanja i uvek nove teme.

I tako dan za danom
pred kockastim ekranom.
Koliko vedrih dana,
sa ove strane ekrana.
Druguju svi drugari
i uče razne stvari.

I tako dan za danom
pred kockastim ekranom.

Kocka do kocke kockica
nas uči bez mnogo muke.
Tamo drugari pružaju
jedni drugima ruke

I tako dan za danom
pred kockastim ekranom.
Tatatatira tatatatira!

 

Moja vršnjakinja... Rasle smo zajedno...

Čika Branko, uljepšao si djetinjstvo našoj

i još mnogim generacijama.

Raduje me što i dalje to činiš!!!

HVALA VAM OD SRCA I SVE NAJBOLJE!

Tatatatiraaa!

12.04.2008.

Sitnice - uspomenice: Snoopy tennis

Moji učenici rado čitaju dječije časopise "Veselu svesku", "Cvrčak" i "Palčić". Onda i ja zajedno s njima "podjetinjim". U "Palčiću" sam od ove školske godine zapazila rubriku književnice Bisere Alikadić "Sitnice uspomenice". U njoj ona piše o malim predmetima, ali vrijednim, jer je podsjećaju na drage ljude. Tako mi je dala inspiraciju da i sama napišem nešto slično.

U naslovu sam dala naslutiti o kojoj sitnici - uspomenici ću najprije pisati. O video - igri Snoopy - tennis koju mi je brat donio iz Njemačke.

Sjećam se koliko sam se tada obradovala što i ja kao i moje društvo imam video - igru. Pas Snoopy je i inače bio moj omiljeni lik iz crtanog filma. Kakva slučajnost!!! U ovoj igri on igra tenis zajedno s Charlijem Brownom i Lucy. Posebno su opasne Lucyne loptice jer su brže, ali nose i više bodova. Uh koliko li su me samo "namučile". Kad se "izgubi život", Snoopy "hladno" skoči u kućicu i spava, dok se na ekranu pojavi Crash!!! Na neki način sam bila ovisna. Nosila sam igru svuda sa sobom: na more, na izlete, u školu. Često sam se i mijenjala s rajom iz razreda za njihove video - igre pa smo se takmičili u "obaranju rekorda". Nevjerovatno, ali ovo "ludilo" držalo nas je i u prvom Gimnazije. Sjećam se posudila sam igricu prijateljici i rekla joj da ni slučajno ne igra na času. Ali, ona je "prekršila pravilo". Ne samo da je igrala, nego nije isključila zvuk. Naravno, profesorica latinskog je to čula. Kad joj je prišla, moja "pametna" prijateljica je brzo gurnula igricu pod klupu, lupila sat na ruci i rekla: O, ne petnaest do dvanaest! Hahaha, naravno da je profesorica prokužila. Pa koji to sat još zvoni u petnaest do dvanaest!? Oduzela je igricu, ali srećom vratila ju je na kraju časa.

Ovu igru imam i sada. Ispravna je i radi, ali ne igram je više. Kad god je pogledam, sjetim se neke dogodovštine ili "bisera".

11.04.2008.

XX Međunarodni sajam knjiga i učila 23. - 28. aprila 2008. godine

Na Svjetski dan knjige, 23. aprila, u Sarajevu će biti otvoren XX međunarodni sajam knjiga i učila, koji će u Centru Skenderija trajati sve do 28. aprila.

Program sarajevskog Sajma knjiga jučer su u Domu mladih novinarima predstavili organizatori Ibrahim Spahić, predsjednik Udruženja izdavača i knjižara BiH, Tajib Šahinpašić, direktor TKD "Šahinpašić", i Suad Džindo, direktor Centra Skenderija.

Ovogodišnji sajam bit će održan pod motom "Sarajevo, knjiga svijeta", a predstavit će se 220 izlagača i suizlagača iz zemlje i svijeta na prostoru od 6.000 kvadratnih metara.

- I ove godine smo obezbijedili maksimalan kvalitet Sajma, koji smo imali i prošle godine. Izdavači iz BiH će predstaviti svoja najnovija izdanja, a neka od njih će svjetlo dana ugledati tek na Sajmu. Nadam se da će građani Sarajeva koji će posjetiti Sajam biti zadovoljni prihvatljivim cijenama knjiga - rekao je Tajib Šahinpašić.

U okviru Sajma bit će održani Četvrti međunarodni susreti bibliotekara slavista, o kojima je na pres-konferenciji govorio Dragan Marković, a promoviran je projekt fra Marka Oršolića pod nazivom "Monoteističko troglasje - od sukoba do dijaloga". Sajam će otvoriti predsjedavajući Predsjedništva BiH Haris Silajdžić.

Preuzeto s www.dnevniavaz.ba

P.S.: Drago mi je što ću zajedno s kolegicama i kolegama iz škole posjetiti ovaj Sajam. Jedva čekam! I da, naravno, napisat ću reportažu s lica mjesta i rado svoje utiske podijeliti s vama dragi bloggeri.


11.04.2008.

Bezvremenske crtice: Nikad više ovog dana...

"Šta sve može da se vama desi u jednom danu zapište da ne zaboravite trenutke koji se ne ponavljaju.povežite ih kroz komentare i imamo čudesan dan na svim stranama svijeta koji možemo podjeliti kao jedinstveno iskustvo."  - napisao je gospodin Ibrahim Spahić na svom blogu.

Danas je, ne JUČE je.... Eto, htjela sam zapisati šta mi se dogodilo, a onda me "štrecnula" spoznaja da je 10. april postao JUČE kao što će to postati i današnji dan i sutrašnji i svi dani.

Juče ujutro sam "osluškivala" hoće li kiša ili ne. Obradovala sam se kad je sunce konačno izvirilo iza oblaka. Otišla sam ranije na posao, jer sam se dogovorila s kolegicom da odvedemo učenike u Crveni križ. Oni su samoinicijativno skupili hranu, odjeću, sredstva za ličnu higijenu u sklopu akcije "Solidarnost na djelu". Bili su sretni što su učinili dobro djelo. Već u utorak će svoje poklone lično uručiti jednoj porodici iz Golubića.

Mada sam imala tri časa pauze, nisam se vratila kući, nego sam se odmah laganom šetnjom uputila u školu. Vrijeme mi je brzo prošlo u čitanju časopisa i razgovoru uz kafu. Saznala sam da ćemo ići u Sarajevo na XX Međunarodni Sajam knjiga i učila što me obradovalo. Nadam se samo da će biti zainteresiranih i da će se ta inicijativa i ostvariti. Takav događaj se ne propušta!!!

Začulo se zvono i prekinulo moja razmišljanja. Ušla sam u razred. Dvoje učenika slavilo je rođendan pa sam im "izvukla uši". Pjevali smo im rođendanske pjesme (na našem i engleskom jeziku) i častili se slatkišima.

Iz matematike sam im zadala zadatke u kojima su trebali primijeniti tablicu množenja i dijeljenja. To im je izgledalo lako pa su se smijali. Međutim greškica je ipak bilo.

Zatim smo na času bosanskog jezika vježbali čitanje. Rekla sam učenicima da je Dan pisaca. Pitali su kad će pisci doći u našu školu i čitati im priče i pjesme. Rekla sam da ćemo to dogovoriti i ispuniti im želju.

"Supeeeeeeerrrrr!" - skočili su od sreće, a hoće li nam doći Branko Ćopić?

"Ne, on je umro." - odgovorila sam.

 "A Grigor Vitez?"

"I on je umro."

"A Ahmet Hromadžić?"

"Nažalost i on je umro."

"Aaaaaaaaaa...." bili su razočarani učenici.

"Oni jesu umrli, ali ostavili su nam svoje priče i pjesme koje rado čitamo."

"Da, stvarno je tako!!!" - potvrdili su učenici i opet se razveselili.

Utom je zazvonilo za kraj časa. Slavljenici su me pozvali na rođendan, ali nisam mogla otići. Znate, kako je to, onda bih morala ići kod svih i gdje bi mi bio kraj :-)

I tako je eto prošao i taj dan i utkao se u šareni mozaik života.

Današnji dan teče.... Evo, pišem lagano ovaj post... Kad završim, pisat ću seminarski rad, a zatim poći na posao. Jednostavno uživat ću u neponovljivim trenucima.... jer... NIKAD VIŠE OVOG DANA!!!

10.04.2008.

Intermezzo: Čas filozofije

Kada vam se učini da gubite kontrolu nad svojim životom, kada 24 sata na dan nije dovoljno, sjetite se tegle krastavaca ..... i ..... kafe ...

Profesor je stajao pred grupom studenata na času filozofije i držao neke predmete iza sebe. Kada je čas počeo, bez riječi je podigao, veliku praznu teglu od kiselih krastavaca, stavio je na katedru i napunio lopticama za tenis. Potom je upitao studente da li je tegla puna. Složili su se da jeste.

Zatim je profesor podigao kutiju punu kamenčića i sipao ih u teglu.

Blago ju je protresao. Kamenčići su se otkotrljali u prazan prostor između loptica.

Tada je ponovo upitao studente da li je tegla puna.

Opet su odgovorili da jeste.

Slijedeća kutija koju je profesor uzeo, bila je puna pijeska. Kada ga je sipao, pijesak je, naravno, ispunio sve preostale šupljine u tegli. Pitao je još jednom da li je tegla puna !? Studenti su skrušeno odgovorili da jeste.

Onda je profesor ispod stola izvadio dvije šoljice pune kafe i sipao ih u teglu. Kafa je natopila pijesak. Studenti su se smijali.

„ Sada!?“, rekao je dok je smijeh zamirao, „ hoću da shvatite da ova tegla predstavlja vaš život. Teniske loptice su važne stvari u vašem životu: vaša porodica, vaša djeca, vaše zdravlje, vaša vjera i stvari kojima se strašno predajete. To su one stvari uz koje bi vaš život i dalje bio ispunjen, i kada bi sve drugo nestalo. Kamenčići su one stvari koje su važne: vaš posao , vaša kuća i vaš auto. Pijesak predstavlja preostale stvari. Male stvari.

Ako napunite teglu pijeskom, nema mjesta za kamenčiće i teniske loptice.

Isto važi i u životu. Ako potrošite sve svoje vrijeme i energiju na male stvari, nikad nećete imati mjesta za one važne stvari.

Vodite računa o stvarima koje su ključne za vašu sreću. Igrajte se s djecom.

Nađite vremena za odlazak ljekaru.Izvedite partnera na večeru.

Ponašajte se ponovo kao da vam je 18 godina. Uvijek će biti vremena da se očisti kuća i urade popravke. Prvo se pobrinite za teniske loptice – stvari koje su vam zaista važne. Utvrdite svoje prioritete. Sve ostalo je pijesak.“

Jedna od studentica je podigla ruku i upitala šta je predstavljala kafa.

Profesor se nasmijao : „ Drago mi je da ste pitali. Nju sipam , da bih vam pokazao , da bez obzira koliko mislite da vam je život pun, uvijek ima prostora za šoljicu kafe sa prijateljem.“

10.04.2008.

Bezvremenske crtice: Pomiješana osjećanja

Tužna sam kad se sjetim aprila i maja 1992. godine, napada na našu domovinu, na naše gradove  - heroje, svih poginulih...

Istovremeno sam radosna što smo istrajali, što je MIR, što Bosna i Hercegovina JESTE I BIT ĆE! 

Pomiješana osjećanja!

Posebno sam se prisjetila jednog sunčanog majskog dana 1992. Još Bihać nije bio napadnut, ali jesu okolna mjesta. Izbjeglice su bile svuda oko nas i pričale svoje tužne priče.

Šetala sam s prijateljicama po gradu. Naziv jednog restorana odmah mi je "upao u oči". "MIRNI KROVOVI". Zamislila sam se... Nešto mi nije dalo mira. "RATNI TEMELJI", poput eha odzvanjalo mi je u glavi. Užasnula sam se zbog ove mračne igre riječima i ISTINE s kojom se bilo teško suočiti.

Pa samo godinu dana prije MOLILI SMO ZA MIR, vjerovali u ljubav, vjerovali da će pobijediti ČOVJEK!

Ni ova pjesma nije došla do srca kamenih.

"MOLITVA ZA MIR"

Pogledaj sa ljepše strane svoga prozora,

kiša pada da bi novu dugu rodila,

kad ti se čini prekasno je, prekasno za nas,

još ima nade, u ljubavi je spas.

Niko ne zna da l' se rađa il' sa neba pada

pojavi se uvijek kad se najmanje nadaš

ona nema boje, ona nema nacije,

ne traži niotkog da za nju pogine:

Ljubav je nebo, ljubav je more,

ljubav si ti kad budiš se

i kad je teško, ljudi se vole,

samo u ljubav vjerujem.

Ponekad se pitam otkud ljubavi za sve

nas je tako mnogo, ona jedna je

iako oluja ide, ljubi me

i tada svakom od nas nešto ostaje:

Ljubav je nebo...

A kad se oluja stiša, ja ti ostajem

Živjet ćemo zajedno, kao prije:

Ljubav je nebo...

09.04.2008.

Školske crtice: Igrajte se vi s djecom, a znanje će im nadoći

Kao što sam već pisala, prije četiri godine je kod nas uvedena devetogodišnja osnovna škola. Prilično smo se uhodali, ali početak je bio više nego težak (daleko od toga da je ovo fraza). Imali smo nekoliko seminara, ali to ni izbliza nije bilo dovoljno. Tako smo u reformu ušli prilično nespremni. Snalazili smo se kako smo znali i umjeli. Školska godina je počela, a mi smo radili bez udžbenika i bez konkretnih odrednica. Bili smo prepušteni sami sebi i svojim idejama. Zajedno s još svojih pet kolegica koje su u našoj školi tada preuzele odjeljenja prvog razreda (učenika šestogodišnjaka) sastajala sam se svaki mjesec. Dogovarale smo se šta ćemo raditi i kako dalje. Same smo fotokopirale i izrađivale didaktičke materijale. Udžbenike su učenici dobili tek u novembru (znači radili smo bez njih dva mjeseca). Na jednom seminaru smo pitali kako bi trebala izgledati koncepcija takvih časova (s obzirom da se radi o mlađim učenicima). Jedan od predavača nam je odgovorio: "Igrajte se vi s njima, a znanje će im nadoći!" Nismo znali da li da se smijemo ili da plačemo.  Šta god smo pitali nisu nas znali adekvatno usmjeriti. Potom je ustala jedna naša kolegica iz Cazina i počela iznositi svoja iskustva jer je radila po projektu Step by Step. Tada smo konstatovali, da nam je korisnije bilo njeno petnaestominutno izlaganje nego cijeli sedmodnevni seminar. Na to su predavači imali komentar: "Zar se vi plašite rada u razredu?"

Ocjenjivanje učenika predstavljalo je posebnu priču. Svaki učenik imao je svoj portfolio u kojem smo vodili evidenciju o postignućima i ostavljali neke karakteristične radove. Unosili smo zapažanja o postignućima sedmično, mjesečno, na polugodištu i na kraju godine. Na aktivu smo se sami dogovorili kako ćemo to pisati (na osnovu poređenja s nekim sličnim projektima koji su provedeni kod nas  i u svijetu). Tek kad smo sve knjižice napisali (kao i matičnu knjigu) stigle su smjernice iz Pedagoškog zavoda. To nam više nije bilo potrebno jer smo već sve završili i to kako se pokazalo na adekvatan način. Bili smo ponosni.

Iduće školske godine bilo je sve puno lakše. Zahvaljujući republičkoj inspektorici učionica u koju su išli moji učenici opremljena je adekvatnim namještajem i bilo je mnogo ljepše i ugodnije za rad. I udžbenici su stigli na vrijeme. Problema gotovo da više nije bilo. (osim onih sitnih, uobičajenih).

Povodom svečanog otvorenja te učionice  priredili smo i prigodni program Došli su predstavnici Pedagoškog zavoda i Ministarstva kao i direktorica i pedagogica naše škole. Bilo je veoma lijepo i zabavno. Jedna predstavnica pitala me kako sam se snašla i kakvi su moji utisci o devetogodišnjem obrazovanju. Odgovorila sam da je u početku bilo teško, ali da je sada puno lakše s obzirom da su uslovi za rad bolji a i učenici imaju udžbenike. Na to je predstavnica (inače koautorica nekih udžbenika) rekla: Pa lijepo, ali može se raditi i bez udžbenika. Oni i nisu toliko bitni."

Jedva sam se suzdržala da se ne nasmijem i ne odgovorim:

"Pa kad udžbenici nisu toliko bitni zašto ste ih onda pisali?!"

08.04.2008.

Intermezzo: "Malo mi očiju da gledam..."

08.04.2008.

Školske crtice: Vrata prema nenasilju - Igra Tajni prijatelj ili prijateljica

U sklopu radionice "Šta je to mir" igrali smo i igru Tajni prijatelj (prijateljica).

Opis:

Napišite svoje ime na papirić, presavijte papir na četiri dijela i bacite ga u košaricu. Zatim izaberite bilo koji papirić, pažljivo ga razmotajte i krijući pročitajte ime. To je vaš tajni prijatelj ili prijateljica. Ako vidite svoje ime, vratite papirić nazad birajući neki drugi. Niko NE SMIJE reći ime svog tajnog prijatelja. Niko ne zna čiji je on tajni prijatelj. Vaš je zadatak da do našeg slijedećeg susreta neprimjetno pratite šta vaš tajni prijatelj ili prijateljica voli, šta ga (je) zanima, šta radi, kakve ima sklonosti itd. Za slijedeći put pripremite neki dar za njega (nju). I vi ćete biti darivani, jer ste nekome tajni prijatelj (prijateljica). Ne zaboravite poklon i ne zaboravite da nikome ne smijete reći ime svog tajnog prijatelja (prijateljice).

Ova igra se obično sprovodi na kraju programa (kao oproštaj). Tako smo i mi, nastavnici uradili na seminaru u Topuskom. Prvog dana smo izvukli imena svojih tajnih prijatelja, a zadnjeg, četvrtog ih otkrivali i uručivali darove. Prodavači u suvenirnicama (u sklopu hotela) su zadovoljno trljali ruke s obzirom da smo svi darove kupovali tamo  (Topusko je malo mjesto pa drugdje i nije bilo izbora).

Redoslijed nastupanja se za početak odredi tako da voditelj baci nekome lopticu. Onaj koji je uhvati ustane, dođe u sredinu kruga i otkrije svog tajnog prijatelja (prijateljicu). Važno je da malo drži prisutne u neizvjesnosti i ne kaže odmah ime.

Na primjer: Moja tajna prijateljica ima dugu crnu kosu, smedje oči, uvijek je nasmijana. Voli čitati knjige. Moja tajna prijateljica je Amra.

Zatim ustaje Amra, preuzima svoj dar i odmah počinje priču o svom tajnom prijatelju (na isti način). Posebno je zanimljivo kad je izbor nekim slučajem uzajaman. Upravo to se meni dogodilo. Tek što sam uručila dar i sjela, moja (ne više) tajna prijateljica me pozvala nazad. Poklonila mi je naliv - pero koje imam i sada.

Mene hoće zanimljivosti. Kad sam kasnije ovu igru igrala sa svojim učenicima, uvijek su mi poklanjali naliv - pera tako da ih imam tri ili četiri. S radošću pišem njima a ponekad učinim i pokoji lapsus calami (haha, zašto da ne pa nisam nepogrješiva).

Mada je igra "Tajni prijatelj (prijateljica)" predviđena na kraju cjelokupnog programa (kao prigodan oproštaj), može se sprovesti u bilo koje vrijeme (posebno je zgodno odrediti neki praznik ili rođendan za uručivanje darova). S mlađim učenicima je razmak između izvlačenja papirića s imenima i uručivanja darova prijateljima kraći (dva - tri dana)jer su nestrpljivi i ne mogu dugo čuvati tajnu. Naravno kod onih starijih razmak može biti sedam dana pa i duži (oni se strašno trude da niko ne otkrije imena i pravi su "detektivi" da otkriju šta njihovi prijatelji vole).

Sa svojim sadašnjim učenicima ovu igru igrala sam i ranije ali je sada, u IV razredu bilo posebno zanimljivo. Ne samo da su se trudili da izaberu darove, nego su ih i lijepo ukrasili i naravno, strogo su čuvali tajnu do novogodišnje proslave u školi (kada smo odredili da bude "dan - D").

Kao za inat, dječaci su izvlačili imena djevojčica, a djevojčice dječaka. Sve im je bilo smiješno. Znate već kako je to: međusobno su se izazivali da su momci i cure i bilo ih je stid predati darove (kao da su što prije nastojali pobjeći jedni od drugih). Hm, "dječija" posla!?

06.04.2008.

Intermezzo: "I want to ride my biciycle, i want to ride my bike..."

Obradovalo me sunčano nedjeljno jutro. Čudo jedno koliko nam sunce daje motivaciju i dobro raspolozenje. Pomalo je puhao vjetar, ali nije mi smetao da se provozam biciklom. Pitala sam se na koju stranu poći. Nisam odavno vozila pa sam izabrala kraću dionicu (prešla sam oko 5 - 6 kilometara). Ona duža, prema Ripču i Lohovu, sačekat će malo bolju kondiciju.

Uputila sam se prema sportskoj dvorani "Luke". Tu idem na aerobik (na slici se vide prozori sale u kojoj treniramo).

 

Tipična nedjeljna atmosfera. Nigdje žive duše. Projuri tek pokoji biciklista ili roler. Polako sam se uputila dalje, namjerno tražeći uzbrdicu. Stala sam da se odmorim tek na mostiću ispod kojeg je žuborio potok Drobinica.

 

Slijedeća destinacija je Žegarska aleja. Na donjoj fotografiji vidi se izlaz iz donje Žegarske aleje u gornju. Donja je šetalište, a gornja ustvari cesta po kojoj se odvija saobraćaj. Automobila nema puno, ali treba biti oprezan, jer se kreću velikom brzinom. I donja i gornja Aleja duge su svaka po 800 m. Znači, kad napravite deset krugova preći ćete šesnaest kilometara što vam ne bih preporučila jer će vam se "zavrtjeti mozak".

 

Prošla sam i pored đačkog doma u Borićima u kojem smo za vrijeme rata završili IV razred srednje škole.

 

Pogled na borovu šumu po kojoj je cijelo naselje dobilo ime Borići.

 

Stadion bihaćkog nogometnog kluba "Jedinstvo"

 

Dalje sam nastavila vožnju prema naseljima Žegar i Križ koja se nadovezuju jedno na drugo. S Križa se pruža prelijep pogled na grad.

 

Jesam li ja ono rekla da neću voziti dugu dionicu?! Nisam izdržala pa sam se, napravivši veliki krug, uputila prema obalama Une. Čuveni Beton je još uvijek pod vodom. Nije ni čudo jer je proteklih dana palo puno kiše.

 

 

Poželjela sam da se još vozim, ali nisam htjela pretjerivati.

Požuri polako!

05.04.2008.

Premijera

Ove godine ćemo s učenicima ići na ekskurziju u Mostar. Eto, tako smo narušili "tradiciju" da svake prestupne godine idemo u Sarajevo . Putovat ćemo najvjerovatnije krajem maja. Naravno, pisat ću o tome detaljnije. Nego, ja sam u ovom postu htjela, ustvari, malo pisati i o našim nastavničkim izletima. Mi se na kraju svake školske godine dogovorimo i odemo dva - tri dana na more. Obično smo išli u Novi Vinodolski i Crikvenicu a prošle godine prvi put u Biograd i Zadar. Ranijih godina je takvih putovanja bilo više. Na primjer, 2000. godine išli smo na seminar Danskog Crvenog križa u Topusko, zatim na izložbu slika Paula Cezanea u Beč, pa u Rijeku i Zagreb. Ostale su lijepe uspomene. A kako i ne bi!? Nadam se da će i ubuduće ovakvih putovanja i druženja biti još.

U ovom postu pisat ću o prošlogodišnjem putovanju u Biograd i Zadar.

Išli smo auto - putem, tako da uopće nismo bili umorni. Odmah po dolasku u Biograd udobno smo se smjestili u apartmane (koje, gle čuda izdaju naši Tuzlaci). Nije nas držalo mjesto. Odjurili smo na plažu. Putem sam pokušavala prepoznati grad, ali nije mi baš išlo . Nije ni čudo, kad sam u Biogradu zadnji put bila prije dvadeset godina. Uh, bolje mi je da ćutim. Nisam mogla vjerovati da je toliko vremena prošlo. Uživali smo u moru i suncu. Neki su prenaglili pa su izgorjeli. Šta su drugo mogli, nego da "opustoše" jogurte iz prodavnice i tako si bar malo pomognu. Lako je meni pričati kad ja gotovo nikad ne izgorim, nego odmah dobivam boju.

Predveče smo planirali izlet u Zadar. Radovala sam se, jer ni tamo nisam bila koliko i u Biogradu (uh opet ja ). U odličnom raspoloženju, ugodnom razgovoru i pjesmi put je brzo prošao. Čekala nas je Kalelarga. Bili smo radoznali kao djeca.

S kolegicama ispred crkve Sv.Donata (ja sam druga slijeva)

 

Šetali smo i pored čuvenih orgulja i uživali u čudesnoj muzici koja se u predvečerje činila pomalo misteriozna. Slikali smo se i tu. Kako bismo svi bili na fotografiji, zamolili smo nekog da nas slika. Objasnila sam koje dugme treba pritisnuti i da treba malo držati. Međutim, nije shvatio, tako da sam napominjala i za vrijeme slikanja. Tako su me, eto, uhvatili kako govorim "Drži malo dugme pa će bljesnuti." (baš duhovito, nema šta).

 

Nakon duge šetnje gledali smo i suvenire. Svaki grad ih ima pa tako i Zadar. Tražila sam nešto netipično što se ne može vidjeti svugdje.

 

Najviše mi se svidjela ova mica - maca :-)

 

Kolegica koja predaje muzičku kulturu izabrala je klavir. Ko bi rekao?!

 

Na zidinama zadarskog starog grada.

 

Malo nam je bilo vremena za obilazak pa smo produžili do ponoći. Ali, i to nam je brzo proletjelo. Vrijeme povratka u Biograd se pribiližavalo.

Autobus nas u pozadini čeka, ali mi još sjedimo na rivi. Teško je krenuti, ali kad se mora... Znali smo da ćemo i sutra uživati u kupanju, sunčanju, šetnji i razgledanju Biograda.

Naši utisci bili su odlični, a raspoloženje na visokom nivou. Tri dana su brzo proletjela. Savladavao nas je "slatki umor". Nisam imala vremena ni da razmišljam o tome, jer me po povratku u Bihać čekao put u Sarajevo po vizu za putovanje u Francusku. Nema odmora...

Za kraj ove reportaže evo jedne panoramske fotke (pogled na grad s prozora našeg apartmana)

 

"Zavirila" sam i u jedan cvjetnjak u blizini...

 

04.04.2008.

Prigodno: Svjetski dan borbe protiv mina

Od završetka rata prošlo je gotovo trinaest godina, ali mine i NUS još uvijek uzimaju danak. Ljudi najčešće stradaju od protupješadijskih mina, obavljajući svakodnevne poslove (radovi na njivama, čuvanje stoke, skupljanje šumskih plodova, sječa drva i sl.). Stradaju i djeca u bezazlenoj igri i istraživanju nepoznatih područja. Stoga se svake godine u školama organizira program "Svjesnost o postojanju mina" kako bi se učenici što bolje obučili pravilnom ponašanju da bi se izbjegla nesreća. Aktivista sam Crvenog križa i često sam učenike naše škole vodila na takmičenje iz ovog programa. Svi su pokazali zavidna znanja. Želja mi je da ih NIKADA ne primjene praktično (da se nikada ne nađu minskom polju).

Evo pravila ponašanja:

1. Nikada ne idite sami u nepoznata područja.

2. Ostanite na sigurnoj površini.

3. Nikada ne podižite nešto što nije vaše.

4. Ne dozvolite prijateljima da se igraju opasnim predmetima - UPOZORITE IH DA JE TO OPASNO.

5. Ako se oni ne zaustave, trčite nazad dok ih ne izgubite iz vida.

6. Zapamtite važnu oznaku koja će vam pomoći da opišete mjesto.

7. Obavijestite policajca.

8. Neka oni preduzmu sve neophodne mjere da bi spasili vašeg prijatelja i obezbijedili područje.

9. OZNAKE NE TREBA DIRATI. Njihovo uklanjanje je isto što i postavljanje novog minskog polja.

Više pročitajte na www.bhmac.org

03.04.2008.

Bezvremenske crtice: Ćamil Sijarić: "Zapisi o gradovima"

UNA - A TO ZNAČI JEDNA

Una na latinskom jeziku treba da znači jedna, ili jedina, ili - možda jedinstvena, pa bi, prema tome bilo: Una - jedinstvena rijeka.

A ona - po svojoj ljepoti, po svojim virovima, slapovima, po svome toku i svome hodu to i jeste: lijepa i možda najljepša naša rijeka.

To je jedna naša hladna voda, za razliku od Sane, koja je topla; to je jedna naša čista i bistra voda, za razliku od Save, koja se muti.

To je voda koja se slila s gorja kao rosa sa lista i zemljom potekla kao njen ukras - kao nijedna druga rijeka, kao jedina - kao Una!

Oni koji ne umiju da vole neka na Unu dođu - i zavoljet će; oni koji ne umiju da pjevaju, neka na Unu dođu - i propjevat će; oni koji ne zbore - prozborit će kraj Une, oni koji ne čuju - pročut će kraj Une, oni koji ne vide - progledat će kraj Une! Može oko ove vode da bude sve ružno, ona će - Una, jedina i jedinstvena, biti i tada lijepa; može oko ove vode da bude sve tužno, ona će - Una, jedina i jedinstvena biti i tada vesela; može oko ove vode da bude tmurno, mračno i plačno, ona će - Una biti i tada puna plavih boja, prelazit će hitro preko kamena, gradit će virove i slapove, ulaziti u nov kraj da ga orosi, a kraj je "krajiški", ona ljuta Krajina o kojoj se pjevalo: "Oj, ljuta Krajino, krvava haljino, s krvlju ručaš, a s krvlju večeraš" i prolazit će dalje svojim pravcem i svojim koritom ne mareći za ljudske nevolje, jer šta je sve bilo i prošlo otkad ona teče i šta još neće biti, a ona će jednako teći i biti uvijek samo jedna i jedina, samo - Una, puna pjene i klobuka, puna šuma i žubora, i oku nikad nagledana, niti uhu naslušana, niti u pjesmi opjevana, jer je jedinstvena, a to znači drukčija od drugih voda.

Stara je i mlada podjednako - onako kao što je podjednako staro i mlado vrijeme, ili kao što je podjednako star i mlad Grmeč nad njom, i Bihać u njoj, i Krupa, i Ostrožac, i Novi i Dvor i drugi gradovi i gradići, i silne šume, i mladi borići, jer je ona voda jedina, što joj i ime njeno kazuje - Una!

Ne teče mirno, ni tiho, nego nemirno i bučno, i liči ponekad na mlada ždrijepca u trku, i gotovo da se upitaš: kud trčiš? Ali tako ide samo do prvog vira, gdje će, čini ti se, u viru uvrijeti i iščeznuti sa krajiške zemlje; ali to je samo za trenutak - toliko koliko da se odmori, a poslije će da pođe hitrije, i, čini ti se, bistrije - kao okupana.

Reklo bi se da nijedna voda nema toliko - a tako malih, a tako bučnih slapova, kao ova krajiška voda. Ko zna otkud to dolazi; valjda od male strmine korita i od mnogo stijenja u njemu, preko kojega se slivaju slapovi - a ponegdje tako da grade čitave male vodene zavjese u kojima, na suncu, drhte i trepere dugine boje. Una tada dođe kao kakva nevjesta, ogrnuta nevjestačkim velom i silno bojama išarana.

Tamo gdje su na vodi vodenice - a njih je ovdje puno, njenu draž čine te male kućice od brvana, u kojima stalno bruje kola i vretena i voda šumi drukčijim šumom - tako kao da zbori: Samelji sitno...! Koliko se dugo na Uni melje - od prvog žita pa do ovog današnjeg, koliko je tovara žita i brašna prešlo preko njenih drvenih mosnica, koliko usta nahranilo - koliko putnika vodu prebrodilo, koliko je hajduka noću pregazilo, koliko vojni na njoj vojevalo - na ovoj najljepšoj, na krajiškoj vodi, koja nosi ime Prva, ili Jedina, ili Jedinstvena, to niko ne zna.

Dugo vremena je ova voda bila granica razdvajala je istok od zapada, jedno carstvo od drugog carstva - ono tursko od austrijskog. Pa je na istoku bio jedan zakon i jedna pravda, a na zapadu drugi zakon i druga pravda, ovamo jedna kruna, a tamo druga kruna - jedna carska, a druga ćesarska. I ko je odovud prelazio Unu, taj je zalazio u Ćesariju - to jest Austriju, a ko je otud prelazio Unu, taj je zalazio u Agareniju - to jest u Tursku. Ali za cijelu njenu dužinu to pravilo nije važilo, jer između Krupe i Ostrošca,a to je na njenom srednjem dijelu, jedan se jezik nekad turske zemlje uvlačio čak iza Kladuše i gledao tamo u Petrovu goru, onu što se nekad zvala planina Gvozd. Iz tog su ugla, iz tog klisa, oni silni junaci narodnih pjesama koji su silazili u Ravne Kotare i otuda, kako pjesma kaže, izvodili "latinske djevojke". Svega je toga bila svjedok Una - koja je bila krvava mosnica za ratovanja i hajdukovanja, za porobljavanja i robovanja - "On robuje dvanaest godina, u zindanu Zadranina bana, u kojem je voda do koljena  - zmije iju, a akrepi piju; aman, medet, al' medeta nije - tek se duša u kostima vije, ali bane ni habera nije"!

I šta sve nije bilo s ove i s one strane Une - vode koja je dijelila carstvo i često tekla mutna i krvava, pronosila tužne jadikovke i krvave od junaka glave - "Tu brat brata poznat ne mogaše...!"

Zapljuskuje Bihać - i, da gradu pričini veselje, razlijeva se u slapove i po svu noć šumi svojim bukovima - pa se čini da priča nekome koga san ne hvata... Ta voda dolje, i nebo gore - i mjesečina od koje Bihać pobijeli, i nešto što se ne zna šta je, a što postoji samo uz rijeku, i eto povoda za sanjalice da sanjaju... I ko umije da putuje s vodama, sa ovom će najdalje otići; a ko umije da prilazi tajnama - sa ovom će vodom najprije prići...

Oglednut će se u njenom ogledalu stari gradovi od kamena, oni za koje pjesma kaže: "Biše grada tri godine dana, ne obiše vara od duvara, ni kamena koliko kremena"; oglednut će se i vidjet će da su samo jedni stari starci, od zemana koji je prošao, od godina utonulih u tamu, od vladara kojih više nije - "od banova i od kapetana". Una i jeste jedno ogledalo - da se u njemu ogledaju njeni gradovi, sunce i mjesec, dani i godine - i da se u njemu pogleda čovjek. Dođi i vidi se u tom ogledalu - i, ako se dugo u njemu gledaš, vidjet ćeš se kakav si bio kad si nekad mlad bio; i što si bliže njenom izvoru to si, čini ti se, bliži svome izvoru...

Ime joj je latinsko - Una a to znači Jedina, Jedinstvena.

 

 

I pas Aron uživao je na obali Une...

 

03.04.2008.

In memoriam: Prof. Hasan Tijanović: Putopisac Ćamil Sijarić

Teško da bi i on, koji je često ponavljao stihove narodne pjesme koji kažu da "zeman kule i gradove gradi, zeman gradi zeman razgrađuje", mogao shvatiti ovo što doživješe gradovi u kojima je bio, o kojima je mnogo znao, i o kojima je tako i  toliko lijepo pisao. Riječ je o pripovjedaču i romanopiscu, zlatoustom i mudrom Ćamilu Sijariću, Bihorcu koji je i u Bosni živio, a pisao i o njoj i o rodnom Bihoru i Sandžaku i Raškoj zemlji Rasciji, i carskoj vojsci i konaku, i francuskom pamuku, i kući koju kućom čine lastavice, i djevojci koja kad spava kao da mirišu jabuke, i zelenom prstenu na vodi. Zapravo, sva Sijarićeva djela su zelen prsten na vodi. Nema u svjetskoj književnosti pisca koji je toliko zadivljen, zapanjen, zagledan u vodu kao Ćamil. U potoke, u rijeke, u jezera, u vode bistre, plave, modre, zelene, duboke, brze i strašne. "Vode su uvijek bile drumovi kojima je istorija prolazila". Zbog toga valjda i zavađene, mutne i krvave.

Ćamil je zagledan i u stare gradove koji se mijenjaju s vremenom, grade i razgrađuju, ali ipak "kud god putovali po Bosni i Hercegovini, oni će nam se ukazati na nekakvom visu, na grebenu stijene, na proplanku, na brijegu, ili jednostavno u kraju pustu, na gori, nad vrelom vode, nad rijekom". (Koliko mi niz Bosnu gradova...). O nekim bosanskohercegovačkim gradovima koji se danas po nesreći pročuše u cijelom svijetu, napisao je majstor pripovijedanja Ćamil Sijarić prije dvadesetak godina jednu knjigu koja se zove "Zapisi o gradovima". Iz te knjige, u kojoj se miješaju lirske, epske, putopisne, istorijske i literarne asocijacije, u narednih nekoliko brojeva prenosimo tekstove o nekim gradovima bosanskim. Zbog svega onog što se događa tim gradovima, neki Sijarićevi zapisi ostaju zanimljivi i danas, u vrijeme "tmurno, mračno i plačno", jer dobijaju neka nova, ponekad paradoksalna neslućena značenja. Prvi neka bude o vodi, o zelenoj vodi na kojoj stoji grad Bihać.

( "Slobodna Bosna", maj, 1993. godine)

02.04.2008.

Prigodno: Međunarodni dan dječje knjige

Hans Christian Andersen (1805. - 1875.)

Danski književnik H. Ch. Andersen rođen je 2. aprila 1805.godine u gradiću Odenseu kao sin siromašnog postolara i majke koja je poslije muževljeve smrti morala raditi kao pralja. Mučno se probijao do književne afirmacije, da bi danas širom svijeta bio poznat kao "kralj bajki".

Dan njegovog rođenja obilježava se kao Međunarodni dan dječje knjige, a najznačajnija svjetska nagrada na području dječje knjige je Andersenova nagrada, često nazivana i "Mali Nobel".

Andersenova su djela prevedena na više od 80 jezika i bila su nadahnuće za stvaranje mnogih pozorišnih djela, baletnih predstava, filmova, skulptura i slika. Bajke su mu prevođene na četrdesetak različitih jezika. Njegovih više od 150 priča za djecu označile su ga kao jednu od najvećih figura svjetske literature.

Kao poklon za sretan početak u prvom razredu osnovne škole dobila sam upravo knjigu Andersenovih bajki. Obilježile su one moje djetinjstvo, ali i mnoga djetinjstva prije mog. Obilježavat će i buduća djetinjstva...

 


01.04.2008.

In memoriam:Prof. Hasan Tijanović: Tragični grad nježnog osmijeha (povodom godinu dana rušenja Sarajeva - april 1993.)

"Prije no što srušiš, vidi možeš li nastaviti!

Nastavljanje kroz rušenje tajna je vječnosti!

U iskustvu je mudrost, ne u rušenju,

O čovječe!"

Ovih dana bit će puna godina kako Sarajevu otkucava kudret - sahat i puše "smrtni i gorki vjetar" kao nekada Morićima. Iako se 6.april u novijoj sarajevskoj istoriji ponavlja kao značajan, skoro sudbinski broj, daleko smo od vjerovanja da u slučajnoj igri brojeva ili datuma ima sistema, makar živimo u vremenu i prostoru gdje je Nostradamus sve popularniji. Ne vjerujemo ni u pretjerani smisao i značaj jubileja. Posebno bi to bilo cinično prema ovom krvlju i suzama pokapanom i ledom opasanom gradu "sa nježnim osmijehom" makar su ratovi, požari, poplave i kuge bili njegova česta pratnja. Istorija je do sada mnogo puta pokušala napisati nekrolog ovoj čaršiji, tako da mjeriti njegovu sudbinu sadašnjom nesrećom, ne bi bilo ni pošteno ni pametno. Ovaj grad će stresti i ovu nesreću.

"Sve ćemo uništiti mačem i vatrom. Nećemo poštedjeti ni dijete u majčinoj utrobi jer je pripravljena teška artiljerija". Ova prijetnja Sarajevu nije došla s Pala, iako bi se moglo pretpostaviti. To je dio pisma - ultimatuma Sarajlijama iz 1697. godine. Pisao ga je princ Eugen Savojski prije nego što je potpuno spalio i opljačkao Sarajevo, pretvorivši ga u prah i pepeo. Iako je Sarajevo pružilo otpor, mnogo stanovnika je odvedeno u ropstvo. U Sarajevu je Eugen Savojski završio svoja osvajanja. Sve bude i prođe. Grad bi popravljen. Tragovi tog događaja ostali su zapisani u stihovima:

" Došli su i popalili lijepo šeher - Sarajevo". (anonimni pjesnik)

" Bože, šta bi od čistog šeher - Sarajeva, od onog lijepog mjesta što je život povećavalo". (Rešid)

"Neka ga uzvišeni Bog čuva od svih nedaća, neka bude uništen neprijatelj Sarajeva, ako ga bude bilo!" (Mejli)

Mejlijeva literarna molitva i kletva može stajati kao vječni tarih na kapijama sarajevskim. Danas pogotovo.

Danas, nekako s proljeća, pod snijegom, Sarajevo živi od prkosa. I nade da će struja, voda i budućnost doći sutra. Grad dobre i jeftine hrane hrani se svjetskim milosrđem kojemu je zasad lakše ako Sarajlije ne umru gladni nego siti, kao da to, na kraju krajeva, nije ista stvar. Na grad već godinu dana padaju bombe iz zraka, pritisnut je svim mogućim ciljevima, kalibrima, municijom, opkoljen samim sobom, zatvoren krvari, sanjajući svoju zvijezdu. I sahranjuje svoje mrtve. Da budu blizu živih, počivaju u parkovima, na travnjacima, na stadionima. Tamo gdje je Asim Ferhatović plesao s loptom i patetično gorio olimpijski plamen, sada su kolone grobova. Po odnosu prema mrtvima Sarajevo je jedinstven grad u svijetu. U Sarajevu je mrtvima najmanje hladno. Između mrtvih i živih u Sarajevu nema granice. Dok su groblja na Zapadu bačena na krajeve naselja i uglavnom izazivaju tužne i jezive primisli, u Sarajevu su ona svugdje: u dvorištima džamija i kuća, između nebodera, pored asfaltnih staza i puteva i nikom ne smetaju niti ih ko zaobilazi. Između njih stotinjak najljepše je ono na Alifakovcu. Ti nahereni bijeli nišani žive svoj drugi život dok i sami jednom ne legnu pored svojih pokojnika. Ako ih ne uznemiri artiljerija, kao nadgrobne spomenike sefarda na Jevrejskom groblju na Vracama.

Današnje Sarajevo je niklo na temeljima srednjovjekovne Vrhbosne i na njegovom području se još uvijek povlače tragovi stećaka. Na Kovačima sačuvani su nadgrobni spomenici koji predstavljaju prelazne oblike između stećaka i nišana. Sarajevo živi u preplitanju vremena i kultura, u bliskosti mrtvih i živih ide svojim putem "od gnijezda do zvijezda". Ode i na "Evroviziju". Sa refrenom:

"Sva bol svijeta je noćas u Bosni

ostajem da bolu prkosim

i nije me strah stati pred zid,

ja znam da zapjevam,

ja znam da pobijedim"

Ko zna otkad su korijeni Sarajeva? Rimljani, Goti, Avari. Sedmi vijek Slaveni. Pa župa Vrhbosna poznata od 1244. godine. Pa bogumili i utvrđeni grad Hodidjed. I naselje Trgovište pored rijeke sa sentimentalnim imenom Miljacka. Gradom upravljaše plemići Pavlovići. Od 1450. godine Turci. Oni mu odrediše dalju sudbinu, izgled i boju. Sagradiše namjesnikov dvor (saraj) i po njemu od 1507. naselje prozvaše Sarajevo. Naselje najprije imaše rang kasabe, pa šehera. Šeherom upravljahu razni namjesnici među kojima su najznačajniji Isa -beg Ishaković, Ajas - beg, Skender - paša i Gazi Husref - beg. Vrijeme građenja i rasta: Careva džamija, Begova džamija, vodovod, medresa, imareti, mektebi, tekije, hamami, Brusa - bezistan, Taslihan, Đulagin dvor, Morića - han, Baš - čaršija. I tako dalje. Trgovina i esnafi. Katolici, Pravoslavni, Jevreji. Džamije, crkve, sinagoge. Istok i Zapad se nadopunjuju. Kao java i san.Nedaće, poplave i požari, glad, ratovi i kuge (1480, 1560, 1577, 1644, 1656, 1691, 1697, 1731, 1741, 1878, 1914, 1941, 1992.) Anarhija, bune, reforme. I stalna pucnjava. I u ovom stoljeću. Od one pucnjave na Latinskoj ćupriji i gnusnog umorstva nadvojvodskog para, do prošlogodišnje, inscenirane, na Baš - čaršiji, samo je jedan korak. I to se onda u istoriji zove povod, o tome se pišu knjige i disertacije, time se opravdavaju politike i države. I artiljerija. U ime toga sjedanje za topove. Na kraju krajeva protiv svega borbeni duh i otpor Sarajlija. Protiv Carigrada, protiv Beča, protiv Berlina, protiv Beograda, protiv zmije othranjene u njedrima.

Sarajevo, "tragični grad sa nježnim osmijehom", "Damask sjevera", "košara vrtova, kupola i crvenkastih krovova", "divna mješavina zelenkastih masa i bjelina", " princeza iz harema skrivena u začaranom skloništu", "talasasto more neobičnih krovova", " grad sa dva lica, jednim tamnim i strogim, drugim svijetlim i ljupkim", " ispisan i nacrtan na padinama strmih bregova kao na stranicama napola otvorene knjige". Tako o njemu pišu pisci i putopisci.

Nad gradom lebdi i čuva ga duh mnogih nepoznatih i poznatih dobrih Sarajlija. I sadašnjih i prošlih. Više od svih duh graditelja, duh umjetnika i duh branitelja. Ispred svih Gazi Husref - beg. I oni koji ga u gradnji slijede do danas. Pa duh siromašnog, dobrog pisca, derviša i kaligrafa Mula - Mustafe Bašeskije. I čitave škole umjetnika za njim. I Hadži - Lojo sa sabljom, razdrljenih, mršavih prsa. I čitave kolone nepokorenih za njim.

Da grad dočeka bolje dane. "da mu opet svjetlucaju oči", i nad njim sija mlad mjesec, "kao sfinga od mesinga", "k'o lubenica pun", "kao kifla u izlogu jedne sarajevske poslastičarnice".

"Jer Sarajevo će biti, sve drugo će proći".

KALEIDOSKOP
<< 04/2008 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
27282930


SADRŽAJ
POČETAK


Svaki pocetak je tezak, ali...

PARIŠKE CRTICE

Crtice iz grada svjetlosti
U trazenju da Vincijevog koda
I bi praznik
Piknik na francuski nacin
Pogled s Ajfelovog tornja
Ratatouille
Montmartre...sa stilom
Ogledalce,ogledalce moje...
Pariske plaze
Centar Georges Pompidou
Dvorac Chantilly
Champs Elysees
Pantheon&parc Louxembourg
Parc Bercy&biblioteka Francois Mitterrand
P.S.
Suveniri
Mozaik
U ocekivanju Esmeralde i Kvazimoda



ŠKOLSKE CRTICE


Knjiga (n)ovog vremena: "Pedagogija za XXI vijek"
Djecija logika I
Vrata prema nenasilju...
Vrata prema nenasilju: Naranca...
Djecija logika II
Bisce, sretan ti 748. rodjendan!
Vrata prema nenasilju: Od pripreme do realizacije
Sjecanja: Stvaralastvo ucenika u funkciji borbe protiv ratne stihije i strahota I dio
Sjecanja: Stvaralastvo ucenika u funkciji borbe protiv ratne stihije i strahota II dio
Sjecanja: Stvaralastvo ucenika u funkciji borbe protiv ratne stihije i strahota III dio
Sjecanja: Stvaralastvo ucenika u funkciji borbe protiv ratne stihije i strahota IV dio
Djecija logika III
Zavrsna svecanost obiljezavanja Svjetskog dana voda u Martin Brodu
Martin Brod: Nek voda vam prica...
Vrata prema nenasilju: Igra Tajni prijatelj ili prijateljica
Igrajte se vi s djecom, a znanje ce im nadoci
Vrata prema nenasilju: Saradnja ili kooperacija
"Vezeni most" 2008.
Priredba povodom ramazanskog Bajrama
Dobrodošli u Zemlju bajki (napisao Branko Ćopić)
Jedna jezicka sitnica
(Raz)otkrivanje :)
Posjeta drugom medjunarodnom sajmu knjiga u Bihacu
Opomena
Djecija logika IV
U setnji nasim Biscem
Sretna Nova 2009. godina
A kakvi bismo trebali biti?
I vase dijete je ucenik
Prozor u dječiji svijet
Dobro nam došlo proljeće! (razredna debata)
Dobro nam došlo proljeće! (dobrodošlica u stihu, slici i riječi)
Završna svečanost obilježavanja Svjetskog dana voda
World Water Day - Every Day
Stručno usavršavanje: ogledni čas kolegice Elvire Kulenović
Ma šta - mašta ili Kad psi i mačke progovore...
U aprilu - bajkovito...
"Kad jednom dođeš u grad od lišća da budeš najdraži gost..."
Novi list okrećem)
Neki novi klinci
Dječiji memorandum roditeljima
Jesen je u gradu najljepša u parku
Djeda Mraze, Djeda Mraze...
Auuu, što je škola zgodna...
Zima se smrzla, a nama ništa...


Provjerimo znanje

Ako ste se posvađali sa njihovim veličanstvima Č,Ć,Dž i Đ evo jedinstvene prilike za pomirenje
Vrste rijeci (provjera znanja)
Za vjezbu usavrsavanja pisanja i urednosti rukopisa
Vracanje u stvarnost
Provjera znanja iz Bosanskog jezika i književnosti: obrađena gramatičko - pravopisna pravila
Ljetni pravopisni test
MultiMedija
IJE ili JE - privilegija našeg jezika :)
Privilegovano priJATeljstvo
Pravopisni vremeplov


Sekcija
(Crveni križ)

Zajedno u humanosti
Opcinsko takmicenje "Upozoravanje na opasnost od mina"
X kantonalno takmicenje "Upozoravanje na opasnost od mina"
X federalno takmicenje "Upozoravanje na opasnost od mina" (I dio)
X federalno takmicenje "Upozoravanje na opasnost od mina" (II dio)
Prva pomoć
Zvon-či-ći, zvon-či-ći
Tuberkuloza - zarazna, ali IZLJEČIVA bolest
4. april, Međunarodni dan borbe protiv mina
"Spasimo živote. Učinimo bolnice sigurnim tokom vanrednih događaja"
XIV općinsko takmičenje omladine i podmlatka u pružanju prve pomoći
XIII kantonalno takmičenje omladine i podmlatka u pružanju prve pomoći
"Naš svijet - tvoja akcija"
XI općinsko takmičenje "Upozoravanje na opasnost od mina"
XI kantonalno takmičenje "Upozoravanje na opasnost od mina"
XI federalno takmičenje "Upozoravanje na opasnost od mina" u Vogošći

OUR SCHOOL TRIPS

EKSKURZIJE

2007.

Velika Kladusa.Buzim

2008.

19.05.2008
20.05.2008


2009.

I Dokle teče, kud vodi ova cesta...
II U vezirskom gradu
III Nije Ramzes, nego Ramo
IV Bassinus
V Na koju stranu svijeta? - pitanje je sad
VI Bosnom i Hercegovinom kroz stoljeca
VII U Pionirskoj dolini i jos ponegdje
VIII BAS lijepo...
Crikvenicki neocekivano ili Zucker kommt zu letzt

VLAŠIĆ

Hajdemo u planine, jer tamo nema zime
Dan drugi: OgLEDalo
Pahuljice na "Pahuljici"

ZAGREB

2009.

Rembrandt kommt zu letzt!
Povratak u budućnost

2010.

Zbog čega te volim...
Na zapadu nešto novo...
Zagrebarije...
Povratak na zapad

OPATIJSKE ČAROLIJE

2009.

I Trcimo za suncem
II Zar u Rijeci more!?
III Sve sama exclusiva
IV Iznenadjeeenjeee
V Osmi mart nam dolaziii ili nedjelja u pravom smislu rijeci
VI Svakog gosta tri dana dosta
VII Za pocetnike ili Izgovor :)

2010.

Privilegija bajna
Opatijsko - riječka slagalica
Kulturisti
Domenica mosaico



DAN ŠKOLE

2008.

Priredba
Druženje u planinarskom domu na Plješevici)

2009.

Priredba
TOP provod


BIOGRAD & ZADAR

2007.

Premijera

2008.

Uvertira za orgulje,kisu i oblake

2009.

Neka nova dimenzija
Kad sunce šarmira oblake
I Biograd svoj ekodar ima
Kud plovi ovaj brod
Zadarski nocturno
Dan drugi ili Kao kod svoje kuće
Poslovični treći dan
P.S. ili Special Thanks

2010.

BIO jednom jedan GRAD
Zara za dar
Vamos a la playa...
Nebo je žuto, a sunce je blue...
Krug, uokrug, sunce brodi...
Kao refren...


VODENI PARK KOZARAC

2008.

Poslije slanog - SLATKO

2009.

Cekam te na starom mjestu...

NOVI VINODOLSKI

2010.
U Novom po starom

Civitatis Bihigensis
Moja je mladost komadić Bišća
Sjecanje
Bišće, sretan ti 748. rođendan

Bihaćko ljeto 2008.
Najava
Juni na Uni
10. bihacko ljeto
Na prvi ljetni dan
Sinoc je...
"Grasak na zrnu princeze"
"Tvrdjava"
U Gradskoj galeriji Bihac...
Kad juni krene kraju
Blizi se...
Stize nam juli...
Zivis u oblacima mala...
Nakon toliko godina...
Stilske vježbe
Čarobnjak iz Oza
Husein Dervišević "Čitač samoće"
Djelidba

2009.

Jedini virus kojeg volimo
Čudesni trenuci od korica do korica
Rapsodija kišnih niti...
...I ono što zahvatiš... i to je more...
Pjesmovanje na strani života

MORČICE
Budvanske crtice

2007.


I Bas kao u vicu...
II Zurim polako...
III Svi putevi vode u Stari grad
IV Vozicem prema Becicima i Rafailovicima
V Kao refren
Koncert Sergeja Cetkovica
VI Nightlife
VII Let's walk!
VIII Vec vidjeno, a uvijek iznova dozivljeno
IX Sjedoste li i razrahatleisaste li se

2008.

Ljeto nam se vratilo
Cinemanija
Pola moga odmora
Neka, neka...
Ko ima posla s policijom...
Juri kolovoz...
Neplanirano...
O-lim-pi-ja-da
Feno-meno-menalno...
Kuda na izlet...
Zaustavila bih vrijeme...
Dobri den!
Zivjelo pjesacenje!
Posjeta "zabranjenom gradu"
Ponekad nocu...
Do zore rade kluboviiii...
Miracle Beach
Bungee jumping
"Djeca su ukras svijeta"
Citadela
U budvanskome Starom graduuu, gdje carlija vjetric miooooooo
U kaleidoskopu kaleidoskop
Negdje juzno...
Ogledalo mojih osjecanja

Dubrovacke crtice

"O lijepa, o draga, o slatka slobodo..."
Još u Kneževom dvoru. Sama u Katedrali. Dubrovačka skalinada
Lekcija hrvatsko - ruskog. Dundo Maroje & Bokčilo. Jedan Roland. Sunčana fontana
Za sva vremena Dubrovnik...

2009.

Pozdrav s juga
U filmskom sam elementu...
Hej ti
Weekend
Reader
Novi je dan...
Miriše sol u mojoj kosi :)
Vrijeme, vrijeme, čudno vrijeme
Endemično
Totalno drukčija od drugih...
Kad ide mi gluma :)
Uhvati trenutak!
Pljusak nas samo vara
Jedne noći u decenbru...
Sav taj Jazz
Iznenađenje
Kad me preplavi plima emocija...
A vitar puše...
Fatamorgana
Juče, danas, s(j)utra...
Ako treba ja mogu sve, poci s' mora na vrh planine...
Dvostruko...
Ja i moja sjenka
Šetajući Zidinama
Ko (g)radi, ne boji se gladi...
Laaakoo, lako nepodnošljivooo :)))
Pretežno vedro
U noći punog mjeseca
Kad "Embellriva" cirkus stvori
Evo sam na Cetinje
Ojha
P.S. ili Pčelica s onu stranu ogledala


BEZVREMENSKE CRTICE
I to će proći
Razgovor sa samim sobom
Meša Selimović: "Tvrđava"
"Ah, ta politika!"
S poštovanjem...!
"Svaki se čovjek nečemu nada, čak i onda kad je izgubio svaku nadu"
Preživjeli smo rat, preživimo i mir!!!"
Budimo prijatelji!
Na današnji dan...
Danak modernom dobu
"Nesvakidašnji" dan 29. februar
Bio jednom (anti)ratni dnevnik...
KAKO SI?
Ma "razumijemo" se mi :-)
Ima toga još...
Ćamil Sijarić: "Zapisi o gradovima"
Pomiješana osjećanja
Nikad više ovog dana...
Enes Kišević: "Samome sebi"
Enes Kišević: "Kako je mak odletio za pčelicom"
Osuđen na prošlost... Na retrospektivu osuđen...
Na novom početku...
Koji je dan i koja godina?
Zimska idila traje i traje i traje...
Moza(i)k
Alarmantnih devet
Kao na filmskoj traci...
Svijet oko mene
Zlatna sredina
Zimzelen...
Jedan produženi vikend, molim!
Slovom u glavu
Kultura življenja (ni)je samo školski predmet!?
Tako mi "Plavog zuba" kidam BEŽIČNO...
Lekcija zlatne ribice Karoline ili Private
Oktobarski ratatouille
Smrzlenoooo...
Voilà!
Zima otjerala snijeg
I tu je i nije...
On samo prati ljude...
Kao pravi prvačić, sav važan...
Minusi ispod svake nule...
Neka svemir čuje nemir...

Facebook
My FB profil

MOJI FAVORITI
va§IONka
Osećanja. O. Sećanja.
Strangers In The Night
spagosmail
Florence
Jedinstvena Bosna i Hercegovina
Public Relations (Паблик рилејшнc�)
U t o č i š t e
burek
IN MEMORIAM DENIS GARAGIC
Iskreno Vaša
Papatya
Hey, hey, my, my R'n'R can never die
Gracias a la Vida
Nikad ne reci dvaput
RODNA GRUDA
_
Mhm A-ha Oh Yeah Da-da
Pozor: Jasan stav!
Bojis li se mraka
He is My Soulmate
Fildžan viška
VEDSKI KOSMOS -- VEDSKA KULTURA
Žulj na duši
Superpenzioner
Mjesečevi Prsti
........Moje liječenje ljekovitim travama i još.
U urbanoj sahari života
Dnevnik izgubljene buducnosti.
Svetica u pokušaju!
hadzinica
poligraf
Moj put
OMAR
DRAGI B(l)ože...
Gledano okom žene
another one bites the dust
blob
Suviše tajni u očima.
Svemirske Pjesme
Ispod neba
Samo računi redovno stižu...
*A Lonely Road*
Rahat No More
Tišina
Qalb
Leteci Holandjanin
dnevnik jedne kurtizane
i'm from X, you're from Y
MOJA BOGDA SNA
više...

BROJAČ POSJETA
622772

Powered by Blogger.ba