Beogradske crtice: Kao da je vrijeme stalo...
Moj nemirni i radoznali duh poveo me u šetnju gradom ispod Avale. Još uvijek pod dojmom promocije ujakove knjige, osluškivala sam razigrane ulice i prisjećala se susreta s dragim ljudima. Razmišljala sam kako bi bilo lijepo kad bi ovakva porodična okupljanja bila tradicionalna (nadam se da će to i postati).
Dok sam na Kalemegdanu posmatrala Tvrđavu i Pobjednika činilo mi se kao da je vrijeme stalo. Uživala sam u pogledu na grad vječno mlad.
Spomenik francuskim oslobodiocima
Panorama, suncem obasjana...
U uvijek živoj Knez Mihajlovoj ulici raspršila se iluzija o zaustavljenom vremenu. Svi su nekuda žurili... Pa šta je tu čudno: radni je dan. Ne "ljenčare" svi kao ja . Evo zaustavljenog trenutka. Kakav "podvig"!
U knjižari u koju uvijek navratim kad sam u Beogradu čekalo me iznenađenje. Ne, nisu to bile knjige, nego...
Mica - maca knjigoljubac
Hotel "Moskva" je ove godine obilježio stogodišnjicu postojanja.
U Nušićevoj ulici nisam bila "Sumnjivo lice" .
Pogled na grad iz naselja Višnjica
"On ima čudesnu moć
da svjetlom ispuni noć"