Opatijske čarolije VII dio
ZA POČETNIKE ili IZGOVOR :)
Najavih li ja na kraju prošlog posta naslov Povratak kući!? Da, da, ali evo prije toga nešto za početnike (one koji će prvi put u Opatiju bajnu). Smišljam li smišljam izgovore da produžim opatijske čarolije! Ako je i od jedne radoznale pčelice, previše je!
Turistički plan grada (pomoći će vam u letu, ups šetnji)
"Ambasador" je bilo vrlo teško "uhvatiti" u cjelini. Uspjedoh nekako. Hotel ima deset spratova, a kapacitet mu je petsto gostiju.
Za kraj "Izgovora" evo cjenovnika (savjetujem da sjedite dok čitate ). Kod prigodnih i organiziranih posjeta su cijene puno niže (kao u našem slučaju). U toku godine ima i povoljnih akcijskih ponuda pa ih treba iskoristiti kad god se može.
A sad stvarno: BACK HOME... HSH :)
Rukovođeni zgodnim motom agencije "Nikada se ne vraćamo istim putem!", krenuli smo Jadranskom magistralom prema Senju. Obradovali smo se jer smo tako duže mogli uživati u sunčanim morskim pejzažima. Fotke koje sam snimila usput smatram "neprocjenjivim", jer sam ih fotkala iz busa u pokretu. E, to je tek ljepota "uhvaćenog trenutka".
Pogled na Crikvenicu (Uh, kad se sjetim ljetovanja s prijateljicama; al' je bilo lijepooo; trebalo je čuti kad nam je gazda preporučio da idemo gledati narodne plesove, a mi klimale glavom da hoćemo i razmišljale kako ćemo u disco; specijalnim "čarobnim" moćima molili smo njegovog vučijaka Tinu da se odobrovolji i pusti nas u dvorište. I sad se nasmijem kad se sjetim te "magije": "Tinice, zlato, molim te nemoj lajati! Tinice, dušo pusti nas u dvorište! Uspjele smo nekako izbjeći tetovaže njenih zubića ccc i znale da u tu kuću više nikada nećemo doći. Od plaže do tog mjesta trebalo je planinariti ljudi moji. Hahaha, e to su bila vremena!
Smijat će se i prijateljice ovoj maloj digresiji.)
Novi Vinodolski (bili smo tamo dva puta: 2004. i 2006. godine; nego, nisam tada ni pisala blog ni imala digitalac pa zato ovog izleta nema u rubrici Svi naši izleti; nema sumnje moram na "popravni")
Približavali smo se Senju. Ni traga od "poslovične" bure.
Uživali smo u šetnji gradom ispod Nehaja, popili kaficu i još jednom "upili" more i sunce prije povratka u našu "kontinentalu".
Ličke pejzaže osjetili smo i po tome što je godišnje doba "promijenilo imidž".
*****
Završih ja tako Opatijske "harmonične" čarolije. Na kraju kao i na početku: golub koji nam je priredio doček se pojavio i kad smo odlazili iz hotela. Znao je da će pokupiti mrvice.
KRAJ
P.S.:
Lijepo sam počela :)))
januar - Vlašić, Zagreb;
februar - Gradačac;
mart - Opatija, Rijeka.
Haha, da mi je ovako nastaviti! :)