ZA POČETNIKE ili IZGOVOR :)

Najavih li ja na kraju prošlog posta naslov Povratak kući!? Da, da, ali evo prije toga nešto za početnike (one koji će prvi put u Opatiju bajnu). Smišljam li smišljam izgovore da produžim opatijske čarolije! Ako je i od jedne radoznale pčelice, previše je!

Turistički plan grada (pomoći će vam u letu, ups šetnji)

"Ambasador" je bilo vrlo teško "uhvatiti" u cjelini. Uspjedoh nekako. Hotel ima deset spratova, a kapacitet mu je petsto gostiju.

Za kraj "Izgovora" evo cjenovnika (savjetujem da sjedite dok čitate ). Kod prigodnih i organiziranih posjeta su cijene puno niže (kao u našem slučaju). U toku godine ima i povoljnih akcijskih ponuda pa ih treba iskoristiti kad god se može.

A sad stvarno: BACK HOME... HSH :)

Rukovođeni zgodnim motom agencije "Nikada se ne vraćamo istim putem!", krenuli smo Jadranskom magistralom prema Senju. Obradovali smo se jer smo tako duže mogli uživati u sunčanim morskim pejzažima. Fotke koje sam snimila usput smatram "neprocjenjivim", jer sam ih fotkala iz busa u pokretu. E, to je tek ljepota "uhvaćenog trenutka".

Pogled na Crikvenicu (Uh, kad se sjetim ljetovanja s prijateljicama; al' je bilo lijepooo; trebalo je čuti kad nam je gazda preporučio da idemo gledati narodne plesove, a mi klimale glavom da hoćemo i razmišljale kako ćemo u disco; specijalnim "čarobnim" moćima molili smo njegovog vučijaka Tinu da se odobrovolji i pusti nas u dvorište. I sad se nasmijem kad se sjetim te "magije": "Tinice, zlato, molim te nemoj lajati! Tinice, dušo pusti nas u dvorište!  Uspjele smo nekako izbjeći tetovaže njenih zubića ccc i znale da u tu kuću više nikada nećemo doći. Od plaže do tog mjesta trebalo je planinariti ljudi moji. Hahaha, e to su bila vremena!  Smijat će se i prijateljice ovoj maloj digresiji.)

Novi Vinodolski (bili smo tamo dva puta: 2004. i 2006. godine; nego, nisam tada ni pisala blog ni imala digitalac pa zato ovog izleta nema u rubrici Svi naši izleti; nema sumnje moram na "popravni")

Približavali smo se Senju. Ni traga od "poslovične" bure.

Uživali smo u šetnji gradom ispod Nehaja, popili kaficu i još jednom "upili" more i sunce prije povratka u našu "kontinentalu".

Ličke pejzaže osjetili smo i po tome što je godišnje doba "promijenilo imidž".

*****

Završih ja tako Opatijske "harmonične" čarolije. Na kraju kao i na početku: golub koji nam je priredio doček se pojavio i kad smo odlazili iz hotela. Znao je da će pokupiti mrvice.

KRAJ

P.S.:

Lijepo sam počela :)))

januar - Vlašić, Zagreb;

februar - Gradačac;

mart - Opatija, Rijeka.

Haha, da mi je ovako nastaviti! :)

SVAKOG GOSTA TRI DANA DOSTA :)

Osvanula je sunčana i neobično tiha i mirna nedjelja. Bila sam još pod utiscima sinoćnjeg party-ja i "bonus - žurke", ali mi se već po glavi "motala" naslovna izreka. Uh, pa danas se vraćamo kući. Znala sam da krećemo tek poslije podne i da ima još vremena, ali misao na povratak stalno mi je bila prisutna. Kao što mi je juče bilo s iznenađenjem kojeg nam M. nije htio otkriti do samog party-ja.

U discu smo bile do dva sata. Malo sam spavala, ali začudo, nisam bila umorna. Požurila sam u bazen kao da je kakva prozivka. Cimerica mi je rekla da sam se trebala roditi u znaku Riba.

JU-HU-HU

U hotelskog baru sam uživala u prelijepom pogledu na suncem obasjani Kvarner... Osjećala sam se čudno. Nisam znala kud ću prije, a željela stići svuda istovremeno. Pravi "Ratatouille" .

Dok sam za bogatim švedskim stolom razmišljala šta ću za doručak, primijetila sam Mirka Fodora. Znala sam da su u Opatiji upravo završili Dani HRT-a pa sam pretpostavila zašto je tu (kao i Ksenija Urličić kojoj smo juče mahnuli iz busa). Njegovo mi je prisustvo bilo tako obično kao da sam srela nekog koga oduvijek poznajem.

SUN(NY)DAY :)))

Neobično mi je bilo što nijedna trgovina nije radila. Znala sam za to, ali drukčije je kad se uvjerite na licu mjesta. Dok smo cimerica i ja gledale izloge, nije mi mogao promaći ovaj Ježurko Ježić. Simpa je, zar ne!? On je maskota kampanje "Pobijedite prehladu i gripu, ali recite NE ANTIBIOTICIMA!"

Peglala sam i karticu . Bankomat i nedjeljom radi! - mislila sam dok sam čitala slogan iznad njega: "Preskočite red, koristite bankomat!"

Haha, OK, ali kao da se i ispred njega ne može uhvatiti red. Kod nas je sve uREDU. Jedino je moguće da nema DNEVNOG REDA, a svi ostali redovi su neminovnost našeg vremena.

Dalje nas je put vodio pored brojnih hotela, parkova i cvjetnjaka. Bilo nam je žao što nemamo više vremena da sve obiđemo. Prošle smo i pored Hotela "Milenijum" o kojem nam je, između ostalog, vodič juče pričao. Nije bilo Šukera i ferarija.

Ispred "Palacea" vidjele smo još jedan autobus iz naših krajeva. Ništa čudno: puno nas je proteklog vikenda bilo tu.

Ulica slavnih presijavala se na suncu i vrvila mnogobrojnim šetačima. Mnogi su jeli sladoled kao da je juli. Ni mi nismo odoljele tom izazovu.

Lagano smo se vraćale prema hotelu. Eh, kad se mora...

Upijala sam miris mora i tople sunčeve zrake (koje smo mi donijeli u Opatiju, jer je prije našeg dolaska danima padala kiša). Spremile smo stvari i čekale autobus. Kao što ste mogli zaključiti iz mog načina pisanja u većini je bio ženski rod (išle, bile....). Jedini muškarci su bili vozač autobusa, vlasnik agencije, muž jedne medicinske sestre i "vanredni član" vodič Milan. Nije onda ni čudno, što su na riječkom Korzu kad su nas vidjeli šaljivo prokomentirali: "Šta je ovo: AFŽ!?"

Dok sam čekala u holu da razdužim karticu, vidjela sam da svi koji su rođeni na današnji dan, 8. marta imaju 50 % popusta na sve vrste masaže i ostalih wellness usluga. Eh, zašto ranije to nisam vidjela. Nego, šta vrijedi, kad to za mene ne važi. Haha, dobro mi je cimerica rekla: trebala sam se roditi u znaku Riba.

S velikim zanimanjem sam čitala panoe o nastanku Hotela "Ambasador" i o mnogobrojnim gostima.

Još jedna fotka za uspomenu, a onda polazak.

Slijedi: COME BACK HOME.... HSH :)