Posjeta ovoj Zemlji bajki bila je baš pionirska jer smo tu prvi put. Kad smo 2000. išli na ekskurziju nije bila još obnovljena, a 2004. nismo stigli. Žao mi je što tadašnji moji učenici nisu vidjeli te očaravajuće prizore, ali se nadam da su kasnije bili.

Pjetlić je izgleda izgubio budilnik. Niko ga živ nije mogao ušutkati.

Teta lija je spavala tako uvjerljivo da sam posumnjala u njenu lukavost. (ili me, naprotiv, dobro uvjerila) Inače, najoriginalnije poređenje koje sam za nekoga čula je: "On je toliko lukav. Mora da je rođen tri dana prije lisice."

Kozica nam se baš obradovala. Malo je nedostajalo da zamaše repom.

Ulicu uvijek trebamo prelaziti preko ZEBRE.  Nego jesu li bijele sa crnim ili crne sa bijelim prugama???

Sve je u Pionirskoj dolini posvećeno djeci, sve u znaku učenja kroz igru i zabavu. Nedostajao nam je samo Ježurko Ježić. Ko zna, možda nas je i posmatrao odnekud iz prikrajka.

Je li to onaj što zabije glavu u pijesak kad se uplaši? - pitali su učenici. Folirant se na to razgalamio: Nisam ja KUKAVICA. Ja sam NOJ... NOJ... Zapamtite!

Kako se ova poslovna žirafa uklapa u ZOO? Može proći, zar ne!? :)

Ko li medu razljuti? Ko to smije!?

Oborili rekord u majmunisanju. Ko bi rekao!?

Pa tako piše, zar ne!?

Ma koliko da smo ostali u Pionirskoj dolini, čini se bilo bi nam malo. Kroz gužvu užarenih sarajevskih ulica vraćali smo se nazad u hotel na ručak. Kad smo prolazili pokraj "Avazove" zgrade, jedan učenik je pitao kako se može tolika zgrada okrenuti. (okreće se samo vidikovac - restoran, a on mislio da se cijela okreće )

I moj je mobitel postao Sarajlija :)

Još Baščaršija, a onda polako kući. Činilo se da smo putovali deset, a ne dva dana. Toliko smo toga vidjeli i doživjeli, toliko naučili...

Nastavlja se...

Slijedi: BAŠ lijepo...