Haha, pa ljudi moji to sam i dokazala.
Bila sam prvi put na Cetinju i Lovcenu (Njegosevom mauzoleju) i odusevljena sam. O tome ce tek uslijediti foto - reportaze kad se vratim kuci (kako ste, uostalom i navikli). Mada sam "oscilirala" od 0 do 1660 m nadmorske visine, uopce se nisam umorila. Ne primjecujem znakove "visinske bolesti" (bar zasad ).
Pri ovakvim obilascima je vrijeme ograniceno i zao mi je sto smo sve znamenitosti "preletjeli". Najbolje ih je shvatiti kao uvertiru za buduce samostalne posjete (kako cu i raditi). Posebno cu se vratiti Biljardi da je polako obidjem kao i izlozenom modelu reljefa Crne Gore.
Ah, da, u grupi je bilo najvise Rusa (zar je to nesto novo, ccc!?). Samo dvoje Slovenaca i ja bili smo "nasi". Kao sto sam i prosle godine pisala (kad sam isla u Dubrovnik), nemam ja nista protiv Rusa niti bilo koga drugog, ali kad se osjetite "opasnom manjinom" na svom govornom podrucju, onda je to znak za uzbunu. Vodic nas je prije objasnjenja pitao da li smo ga razumjeli i vidjelo se da preko volje ponavlja na nasem jeziku i to vec kad odredjeni motivi promaknu i vise nisu aktuelni.
Iz crnogorske prijestonice uputili smo se na Lovcen. Necete mi vjerovati, ali oko 470 stepenica koje vode do Njegosevog mauzoleja nimalo me nisu umorile, kao ni spust. Ma, ne hvalim se, nego ja to onako. A vidju mene!
Vrijeme nije moglo biti vedrije i ljepse pa je i vidljivost bila odlicna (vidio se bokokotorski zaliv, Podgorica u daljini, granice s BiH, Albanijom i Hrvatskom, planinski obronci i plavo nebo s jedva primjetnim paperjastim oblacima). U podnozju je restoran "Vidikovac" sa reprezentativnom ponudom crnogorskih autohtonih speijaliteta (njeguskim prsutom, sirom iz ulja, medom, medovinom i lozom). Za kilogram prsuta, izdvojit cete 8 eura, a cijeli se krece u prosjeku oko 60 eura. Ista je cijena i u kucicama uzduz puta.
Interesantno, ali i na Cetinju i na Lovcenu su nas pred znamenitostima docekali psi i pokoja macka. Nevjerovatno!
Pogledaj ih molim te, prokomentarisala je Slovenka njihovo izlezavanje, kao pravi Crnogorci.
Cim sam se popela na Lovcen, na prstu mi se stvorila bubamara. Kakva simbolika. Ubacila sam i novcic u "bunar zelja". (istok - zapad, telepatski...)
Neobicnim spletom okolnosti upoznala sam i neke Beogradjane. Zanimljivo, ali posli su na ljetovanje zaboravivsi foto - aparat pa su me zamolili da ih fotografisem na Lovcenu i posaljem im fotku kad se vratim kuci. Hm, to kao po onoj zasto bi jednostavno, kad moze komplikovano, ali ok, ok, nije mi tesko.
U Budvu smo se vratili poslije podne. Mada me voznja malo "uljuljala" (kao i klima), produzila sam na "svoju plazu" u Stari grad da upotpunim "diatlon". Ustvari, moze komotno i triatlon, jer sam se na Lovcenu malo "folirala" na brdskim biciklima (svaka cast tim bajkerima na savladanom usponu, to je nesto posebno i velicanstveno).

Mozda bih mogla...

Tastature na kompjuterima u ovom internet - clubu su poprilicno "tvrde" sto bi se reklo, pa treba "orati" da se nesto natipka. Podsjetilo me to na lekciju iz prirucnika "Word for Windows za neznalice" u kojoj pise: "Ako neka tipka ne radi, nemojte je jako pritiskati, jer zbog toga nece pomisliti "Ko zna, mozda bih mogla proraditi!" E, ovdje to bas i ne vazi!

I cvrci, cvrci, cvrcak...

Mada sam se cvrcanja cvrcaka plasila kad sam bila mala, sada su mi to najljepsi zvuci. Miris mora i cvrcci, ima li sta ljepse!? (Mravi, izvinjavam vam se ).

Zar i na odmoru...

... da budem kampanjac!? Sjetila sam se izleta i krstarenja nekoliko dana pred povratak kuci, a imala sam vremena haha. Mislila sam sutra na krstarenje bokokotorskim zalivom, ali ipak necu. Treba nesto ostaviti i za iduce ljeto. I ljepota se "dozira"!

Niko kao ja...

... izgleda nije toliko "pametan" da kilometarski pjesaci do plaze pa tako ni moja prijateljica i njezin decko. Skoknu do najblize plaze i tu se zaustave ma kakva guzva bila Hm, mora da sa mnom nesto ne "stima"!?