Toliko toga na početku školske godine istovremeno treba obaviti da je podsjetnik neminovan.

Ni najmanje ne sumnjam u svoj "memory stick" u glavi ali ipak što je sigurno, sigurno je.

Bilo mi je smiješno kad sam se "uhvatila" kako fotografišem spisak pjesama iz muzičkog (tačno po brojevima jer kako bi izgledalo "listati" CD pred učenicima) i plan slobodnih aktivnosti. Jedan klik i brzinom svjetlosti sve će kasnije bluetoothom "preletjeti" u komp.

U svojim "mobitelskim bilješkama" nisam mogla izbjeći ni "to do listu":

- podijeliti učenicima knjige,

- reći roditeljima šta još trebaju kupiti,

- predati global,

- predati novac za osiguranje,

- vratiti... ponijeti... reći...

- reći... ponijeti... vratiti...

ukratko: "glagol od glagola RADITI"

Kliknem onda na Save i ugledam natpis NOTE SAVED.

- Kako nije upamćena kad jeste!?  - pomislih.

Pa lijepo piše....

I to još preko cijeeeelooog ekrana.

 Saberi se, pomnoži, podijeli i oduzmi!

Pa ne piše "not saved" nego notE

NotE- zapamti - notE.

Prekorijevala sam se tako i smijala u isti tren.

Ma još je najbolje ovako:

P.S.: Ali, znam ja da bi učenici željeli u svojim sveskama jedan "plavi zubić".

Za novi spot 5+ ili

Stigla je i odmah mi ispunila želju. Zar samo jednu!? Pa nisam ih ni imala tri. Ne mora baš sve biti kao u bajkama. Dovoljno mi je što je u ljetnom ruhu.

U ovu toplu jesen uveli su nas: Rosh Hashanah i ramazanski Bajram. Zaista nije moglo biti bolje i ljepše uvertire. Praznici probude u nama ono najplemenitije, najiskrenije, najljudskije... Nižu lijepe trenutke...

Čestitati dragim ljudima i izmamiti osmijehe na licima - neprocjenjivo.

Sretna sam što sam imala tu čarobnu moć.

Najbolje je direktno čestitati "oči u oči" ili nazvati, ali ako je to nemoguće onda se "broje" i čari tehnologije. Iako to nije isto kao „uživo“, vjerujem da lijepe želje i ukazana pažnja nisu ništa manje vrijedne.

Tako sam i ja bila prisiljena nekim ljudima čestitati „elektronski“. Posebno mi je bio simpatičan jedan poznanik jer se zahvalio na isti način iako, kako je priznao, nije baš vičan pisanju poruka. Hahaha, uspjela sam ga motivirati.

O Bajramu sam pričala i s učenicima. Rekli su mi da su se lijepo proveli, ali da su dobili "samo pare".

*****

Juče sam učenike na času bosanskog jezika podijelila u dvije grupe: "Ružu" i "Ježa". (ovaj oblik rada je inače veoma zastupljen mada za to baš i nema vremena koliko bismo željeli)

Brojalicom sam odredila ko će u koju grupu tako da ljutnje nije bilo.

Gupa "Ruža" trebala je "prošetati ulicom" sa slike i zamisliti mirise i okuse predmeta i biljaka, a grupa "Jež" zamisliti da žmireći prolaze istom ulicom i dotiču sve što je prikazano (pijesak, travu, željezo, cvijeće, ljude, psa) pa da opišu šta su osjetili.

Zadatke su obavili kako su najbolje mogli. Još im malo teže ide opisivanje na osnovu opipa ali s vremenom će biti bolji.

U jednom trenutku sam primijetila da jedna djevojčica iz grupe "Jež" i dječak iz grupe "Ruža" mašu rukama jedno prema drugom. Kad sam ih upitala šta to rade, jednoglasno su odgovorili:

- Razmjenjujemo bodlje!

Nego, na koga li se ovo odnosi

kad svi mi imamo sindrom Petra Pana.

Još samo jedan sunčan i topao dan i zlatne nam jeseni eto.

Ušetat će u sovinom stilu...

*****

"Proteklo je zatim još mnogo dana, jutro je još kasnije stizalo, rosa sve duže blistala na travi poslije izlaska sunca, posivjela uveliko kukuruzna polja, šume dobro porumenjele... Gačci lete u velikom jatu pod samim suncem i čavrljaju na sav glas:

- Odlazi ljeto! Odlazi ljeto!

- Ne odlazim! Ne odlazim! - ljuti se ljeto.

- Šta ste vi, čavrljavci, navalili da što prije odem? Ostajem sve dok ne ocvjetaju i posljednji makovi u livadama.

Porumenjele su, pozlatile se sve šume i šumarci, noći postale zvjezdane i hladne, ocvjetaše i uvenuše i posljednji makovi u livadama, uvenuše dobro kukuruzi, samo se još bundeve u njima zlate, a gačci opet lete pod samim suncem u velikom jatu nad kukuruzištima i čavrljaju na sav glas:

- Odlazi ljeto! Odlazi ljeto!

- Sad zaista odlazim! - kaže ljeto.

- Neka vam je sretna još jedna zlatna i rumena jesen!

- Sretan put! Sretan put! - dovikuju gačci.

Ljeto ih više nije čulo. Uveliko je odmicalo prema plavim prostranstvima osunčanim srebrenom stazom...

(odlomak iz priče Ešrefa Berbića: "Kako je otišlo ljeto")

*****

Nego, neka jesen ipak još malo nosi ljetno ruho.

I tako se ljetu na početku svidjelo njezino...

Dugo ga nije željelo skinuti.

Zamjenu uloga molim!

Bar još malo!

"Najprije je jutro počelo stizati kasno.

Rosa je dugo blistala na travi.

Zelena polja kukuruza brzo su dobijala sivu boju.

Ništa nije bilo kao prije.

A kad šume počeše rumenjeti i žutjeti, gačci zagrajaše na sav glas u šipražju:

- Odlazi ljeto! Odlazi ljeto!

- E baš ne odlazim! - odvrati im ljeto.

- Niste valjda poželjeli da što prije odem?

- Ni govora! Ni govora! - začavrljaše gačci.

- Najbolje bi bilo da zauvijek ostaneš. Ali...

- Šta "ali"?!

- Šta tu ima "ali"? Ostajem još i gotovo!

(odlomak iz priče Ešrefa Berbića: "Kako je otišlo ljeto")

*****

Eeee, voljela bih produžiti ljeto.

Pa ono još traje. Još cijela DVA DANA.

Ali... polako gubi svoj imidž ma koliko ne željela to priznati.

Odjednom mi se čini da vrijeme nekako brže prolazi.

Pa naravno kad ga mjerim ŠKOLSKIM ČASOVIMA. Ne znam da li prije dođe ponedjeljak ili petak.

Satovi

- zidni u učionici: malo je "kašljao" a sad je ozdravio. Tačan je, ali uvijek bih više vremena za aktivnosti s učenicima. Uh, sjetih se kako smo dok smo studirali mislili da ćemo na nastavi imati vremena na pretek. Eeee, sad mi je to smiješno.  

- moj ručni sat - radi, ne radi, radi, ne radi... Hm, još se ljuti što sam bila zaboravna i ostavila ga u Biogradu.  Ma proradit će on već...

(ako ima još "soli u glavi")

Kišobrani

nas opet prate. Sve češće...

Mi trčimo za suncem, a oni se vraćaju s kišom.

Istina i ljeto je bilo kišovito na početku, ali sada je sasvim drukčiji osjećaj.

Odjeća

Ujutro pomalo drhturim u ljetnoj odjeći.

Još mi se ne da toplije obući.

Radije strpljivo čekam da "dan odmakne"

 i da se probiju sunčevi zraci.

Putovanja

- su mi sinonim za ljeto.

Znači neće ih biti više.

Kilometri će se malo odmarati,

a ja ću putovati sa svojim prvačićima

na krilima mašte.

Ljubav

Jesen joj daje notu ravnodušnosti.

Nije kao u "ljeto varljivo".

Evo u tom stilu jedna bojanka.

Njom će se u utorak zabaviti moji prvačići (nakon što porazgovaramo o jeseni). Zabavite se i vi, mali i veliki!

******

Jevrejima želim sretnu Novu 5770. godinu

(Rosh Hashanah)...

... a Muslimanima ramazanski Bajram.

Bajram šerif mubarek olsun!

Eto, to je naše biserje

Iako sam napisala da sam završila Morske sličice, uvijek ima još nešto da se doda. Posebno sada, na pragu jeseni.

Cijene

(preporuka: sjedite dok čitate )

Al' su se "dosjetili" nema šta!

Nova atrakcija

Prosjaci

Svake godine ista slika

(slijepi mladić prosi od ranog djetinjstva)

"Žaoka" plus

Aqua park Hotela "Mediteran"

(hm, da mi je samo znati šta opravdava cijenu ulaznice od 15 eura i za djecu "samo" 10 eura)

Na ovom brodiću piše: "Igranje djece je na odgovornost roditelja"

(kao da i oni koji su ga postavili nisu odgovorni)

Pronađite "uljeze"

(klima i satelitska)

Bajke starih vremena

Ne služe više svrsi, ali...

"Teška" odluka

(ćirilica ili latinica? - pitanje je sad)

Nekad i sad

Nekad: prelijep vrt naranči

Sad:

I na kraju...

Mala "opomena"

Evo protiče druga sedmica nastave.

Moji su prvaci već pravi đaci.

Nije to više šala!

Čitam u priručnicima da je učiti prvi razred svakom učitelju poseban i ponovni izazov bez obzira na prijašnje iskustvo. Baš tako se i osjećam. (iako sam četvrti put prvačić, a igrom slučaja i I4 )

Tačno je i to da svaka nova generacija zahtijeva drukčiji pristup.

Imam osjećaj da su djeca sve samostalnija, da brže uče i više (sa)znaju. Kao da odrastaju prije vremena. Hm, možda mi se to samo čini!? Nego, nije to ni čudno uz svu multimediju koja im je dostupna od najranijeg doba.

Mada sam spisak svojih novih učenika znala nekoliko dana prije početka nastave, pravu sam sliku stekla tek kad sam se susrela s tim malim radoznalcima. Ogromna je njihova želja da što više nauče... Nestrpljivi su da počnu čitati i pisati "kao veliki". Svaki dan se iznova iznenađujem njihovom "moći" zaključivanja. Iskreni su, otvoreni i o svemu će rado pričati bez ustručavanja. Ta "neiskvarena spontana crta" se kasnije gubi.

Evo već nekih njihovih "iskrica":

- "Ti si išla u školu i sve naučila pa sad nas učiš."

-Razgovarali smo o pjesmi "Nema za mačke škole". Na pitanje zašto mačke ne idu u školu učenici su odgovorili:

- zato što imaju prljave noge,

- zato što ne znaju govoriti,

- nemaju odjeću,

- životinje ne mogu ići u školu.

****

U jednom trenutku su poželjeli da svima istovremeno pregledam crteže. Odgovorila sam im da je to nemoguće jer sam sama  a njih dvadesetoro. Kad sam ih pitala šta bi bilo kad bi u učionici bilo i dvadeset nastavnica jedan je učenik rekao:

"Baš lijepo, tada bi svaka nastavnica učila po jedno dijete!"

Bit će još puno toga iz dana u dan... novog,vedrog, lijepog, neobičnog...

Inače, ovog je mjeseca naša "četvrta smjena".

(od 14:45 do 16:45)

Četiri su odjeljenja prvog razreda a jedna učionica pa se nismo mogli organizirati drukčije.

U oktobru ćemo biti prva smjena, u novembru druga i tako redom...

I tako ukrug...

*************

NEMA ZA MAČKE ŠKOLE

- Kuda ćeš s torbom? -
upita Miru mačka.

- U školu! Đak sam!
Ovo je torba đačka.

- I ja bih s tobom -
mačkine oči mole.

- Ne možeš, draga,
nema za mačke škole.

Mački je dosta
da zna presti,
da zna loviti,
da zna jesti,
da se zna verati
i da mijauče,
a to sve mačke
kod kuće nauče.

Grigor VITEZ

"Visinske oscilacije" s 0 na 1660 metara nadmorske visine su se i te kako isplatile.

Nakon pređenih 470 stepenica koje vode na Jezerski vrh (na kojem se nalazi Njegošev mauzolej), najveća je nagrada prelijep pogled.

Vrijeme je bilo vedro i lijepo pa se vidio cijeli Bokokotorski zaliv, granice Crne Gore s Hrvatskom, B i H i Albanijom, Podgorica...

Pogled na vrh Štirovnik (1750 m)

Njegošev mauzolej

Kad narastem, bit ću karijatida

Crnogorska narodna nošnja

(možete je iznajmiti i u njoj se fotografisati)

Specijaliteti

Njeguški pršut

(na Lovćenu, u restoranu "Vidikovac" cijena kilograma je 8 eura, a cijeli košta oko 60 eura)

Med, medovina, loza, sir iz ulja i Crnogorski vranac

Pred "spust"

Na povratku je lijepo bilo vidjeti koliki sam uspon savladala

(pa niste valjda pomislili da sam ovo fotografisala zbog konja )

*****

Ovim završavam Morske sličice (iliti Morčice ).

Više možete pogledati u mojim Facebook albumima:

http://www.facebook.com/home.php?ref=home#/album.php?aid=99725&id=615653946&op=12

http://www.facebook.com/home.php?ref=home#/album.php?aid=99827&id=615653946&op=6

http://www.facebook.com/home.php?ref=home#/album.php?aid=100456&id=615653946&op=6

Iako sam prvi put ovog ljeta posjetila crnogorsku prijestolnicu i sve mi je tamo bilo nepoznato, zaključila sam da ne treba na ovakve izlete ići preko agencija, nego u vlastitom aranžmanu. (mapu u ruke i pravac )Vodič je i tako više pričao na ruskom, nego na našem jeziku (računajući valjda da imamo translatorske moći šta li). Nije bio korisniji ni kad smo stigli na odredište, jer je sve prepustio tamošnjim vodičima (u cetinjskom manastiru te u dvoru kralja Nikole). Samo je nabrojao znamenitosti i rekao da ih može obići ko želi. Nije objasnio čak ni to da se može kupiti jedna ulaznica za više muzeja. (nego sam to saznala tek u Biljardi)

Najduže smo bili u cetinjskom manastiru.  Više smo vremena proveli čekajući na red, nego u razgledanju riznice, jer je tamošnji vodič doslovno "proletio" s nama kroz prostorije. Razumijem da je turista puno, a vremena malo, ali to nimalo ne opravdava njegovu neljubaznost. Na primjer: napomenuo je da je fotografisanje zabranjeno tek kad smo već počeli fotografisati, zatim nije dao da se iko zadržava u prostoriji nakon što završi izlaganje (koje je btw. bilo vrlo škrto) i pođe dalje. Jednom turisti koji je htio da pažljivo pročita sve što je pisalo uz eksponate "priprijetio" je da se ne smije zadržavati jer postoje alarmi, a prigovorio je  i što nismo adekvatno obučeni. Ako već postoji kodeks, onda su trebali obezbijediti dovoljno "plaštova".

Vrijedno je bilo sve što smo vidjeli, ali "opsjednuti biserni vodič" pokvario je konačni umjetnički dojam. Pravit ću se da ovo nisam vidjela: pa šta je jedan "oholica" naspram "skamenjene vječnosti". Naravno da me neće spriječiti da opet posjetim cetinjski manastir, ali neka se zamisli koliko je ljudi odbio svojim ponašanjem.

"Ukradene" fotke

(haha, za inat "opsjednutom")

"Čuvar manastira" ima problem: Nikako da sav pocrni!

U Dvoru kralja Nikole ljubazno su nas dočekali. Kustos je, za razliku od agencijskog vodiča  bio ljubazan i motiviran da objašnjava i na našem jeziku iako nas je u grupi bilo samo troje. Izlaganje mu je bilo tako interesantno da sam se začudila kako je vrijeme brzo proletjelo.

Zanimljiv putokaz zar ne!?

Udaljenost? Ma, prava sitnica!

Hm, možda sam mogla još i do Metropolitana!?

Za obilazak Biljarde imala sam svega petnaestak minuta, tako da moram na "popravni".

(posebno zbog modela reljefa Crne Gore)

Dotle, odoh ja na partiju bilijara.

Bilijara!?

Anu, čoče, što znam ja od bilijara!?

Kako sam onda mogla ići u Biljardu, "sram me bilo"!?

P.S.: Kakva koincidencija: pišem o ovom izletu tačno nakon mjesec dana.

Nakon pet godina opet sam pošla u prvi razred. Malo mi je neobično ali brzo ću se ja uhodati. Kako znam da hoću!? Pa već sam četvrti put prvačić.

Novost je i to da sam od ove školske godine u našoj centralnoj školi.

Sretnih trinaest godina radila sam u područnoj školi u Pokoju pa ne čudi da mi nije bilo baš lako preći. Međutim, svjesna sam da je u ovom trenutku "najbezbolnije" jer nisam napustila svoje učenike, niti preuzela nečije odjeljenje (što je vrlo osjetljivo i nezahvalno).

Posebno mi je drago što sam u pokojskoj školi uspjela izvesti tri generacije učenika (tj. učiti ih neprekidno od prvog do četvtog, a ovu zadnju generaciju do petog razreda).

Prvu generaciju učila sam od 1996. do 2000.,

drugu od 2000. do 2004.,

a treću od 2004. do 2009. godine.

Želim im puno sreće i uspjeha u životu, daljem školovanju i radu.

Sreću želim i sebi na početku novog petogodišnjeg putovanja.

Arrivederci!

( http://www.embellriva.com/ )

U ljetnom kinu, na bazenu Rondo "oborila sam sve rekorde"

Uvijek puni inspiracije. Hm, smijeh je besplatan, ali karikature bogami nisu

"Your IQ is your fashion"

Pažnja, pažnja! Psihomoza(i)k!

Fešta, tulum, dernek, tarampana, party, вечеринка... Kako god, samo nek' je veselo! (a još kad i misija "Poliglot" uspije )

Mehikanac u Parizu...

Ovo je već bilo!? Uh, sorry, mislila sam da je Atina!

Καληνύχτα!

Ništa, ništa... Samo je misija zbilja uspjela...

Neka kormilarenje počne...

Liiipooo li jee, liiipooo li jeeee...

Ok, ok, samo ako TERMITI ovo vide...

"Ljubav se širi svijetom kao sprej..."

Kad vremeplov se pokvari...

... mjesec me dana dijeli od "96 sati"

Moj UTVRĐENI ritual

"Money, money, money..."

(ili I on svoj ritual ima )

Gdje je nestao Mr Bean!?

"Ha ha ha i ho ho ho, jeste l' ikad vidjeli to..."

"Šalabahter..."

Tek tako - da ne zaboravite gdje ste

„Suita concertante“ začaranog flautiste

Profesionalno sam deformirana pa vidim da sam i ovdje često znala objašnjavati "do srži". Odvikavam se polako i sve se više prepuštam "kroki - izražavanju", spontanosti i neusiljenoj duhovitosti u tragovima.  Trudim se... Kad god "zgriješim", ugrizem se za tastaturu.

Posebno mi se sviđa pripovjedački stil Ćamila Sijarića, Ahmeta Hromadžića, Zuke Džumhura, a volim i "putopisanje" Hrvoja Šalkovića. Spajam, eto, drevno i moderno iščekujući na Faceu  njegove reporte iz središta Veeeelikeee jabuke iliti Njuce :))) Btw: Čitam među komentarima i kako mu poručuju: "Vraćaj se kući! Kad ćeš se već jednom odmoriti!?" Hahaha, ma otkud li mi je poznat ovaj "sindrom"!?

Volim i TV - putopise (nekad: "Od našeg dopisnika", a sad "Idemo na put sa Goranom Milićem" i simpatični "Svet na dlanu" - Kon Tiki). Stiče se utisak da se obojica voditelja "samo" igraju. Svoj nimalo lagan posao doveli su do savršenstva. To je uspjeh! Ljepota je u jednostavnosti.

*****

Jedan, dva, jedan dva... 

ili

Ko (g)radi ne boji se gladi - epilog

Posljednji Mohikanac

Ne razumijem, stvarno ne razumijem!

Meraklije

Mig, mig!

Ma ne lažem!...

Šta bi dao da si na mom mjestu

Stop!"Fantom" uhvaćen! Stop!