KALEIDOSKOP

"...U MALO OGLEDALO VODE OGLEDALO SE VELIKO NEBO. U VELIKOJ VODI ŠTO TRČI NIZ ČESMU NEBO SE NE VIDI..." ĆAMIL SIJARIĆ

30.12.2009.

Nad otvorenom knjigom: Uvijek nek' bude sunce...

Sinoć je u Narodnom pozorištu u Tuzli promovisana nova knjiga Šime Ešića „Kako se crta sunce“.

Domaćin promocije, profesor Đuro Škondrić, našalio se rekavši da je to knjiga zbog koje će čika Šimu prijaviti u Ginisovu knjigu rekorda jer je nju najduže pisao: više od 30 godina. Naime, prva pjesma u knjizi napisana je 1975. godine ali se nije uklapala ni u jednu knjigu pa je ostavljena da čeka, i evo, i dočekala je zasebnu knjigu.

"Knjiga koju večeras predstavljamo ne pripada stereotipima, posve je drugačija i začudnija od mnogih koje smo u dječjoj literaturi imali priliku vidjeti i čitati. Ona je sva od duše i sva za dušu. Riječ je o knjizi neobične koncepcije, koja umnogome izlazi iz već viđenog standarda bosanskohercegovačke dječje literature i koja se svojim humanističkim porukama podjednako obraća djeci kao i onima koji nisu zaboravili da su bili djeca" - rekao je prof. Đuro Škondrić.

Prisutnima se potom obratio Šimo Ešić objašnjavajući kako je nastala knjiga "Kako se crta sunce".

- Prva pjesma, po kojoj je knjiga dobila naslov, napisana je 1975. godine, prije gotovo punih 35 godina. Poslije su nastajale jedna po jedna ostale pjesme kako se šta crta, spontano, same od sebe.

U početku nisam znao šta ću s njima – objavljivao sam ih po listovima i časopisima, mnogo puta. Neke od njih su objavljene i po 30 puta u različitim dječjim listovima i novinama, ali mi se nisu uklapale u knjige koje su u međuvremenu nastajale, pa sam ih stalno odgurkivao i ostavljao po strani. U stvari, stalno sam razmišljao šta bih s njima – nekako su zahtijevale zasebne korice.

Onda sam ih jednom tako postavio u zbirku i počeo čitati rukopis kao čitalac, ne kao autor. Lijepo su se držale na okupu ali su meni nekako zvučale jednolično. Morao sam nekako razbiti tu monotoniju ali nisam znao kako. Vrijeme je prolazilo i jednom, kad sam napisao priču o ptici (u stvari, o djetinjstvu koje nam se stalno odnekud oglašava, ali prolazi), upalila mi se lampica. To je to.

Uz svaku temu koju sam pažljivo odabrao, trebalo je dopisati poneku priču, lirski zapis, neku dosjetku, koja će zaokružiti cijelu temu, a knjigu učiniti bogatijom, raznovrsnijom, čitljivijom, začudnijom…

To je knjiga koju sam ispisivao ili još bolje – koja se sama ispisivala gotovo cijelog mog života. Zato je puna topline ondašnjeg odrastanja, puna dragih, stvarnih ličnosti iz mog djetinjstva – koje su se same nametnule kao likovi u mojim pričama. A onda je trebalo pronaći pravog ilustratora – jer, rukopis je to naprosto imperativno nametao.

Nakon duge potrage Ešić je za ilustratora odabrao Tošu Borkovića, koji je za svoje ilustracije i opremanje dječijih knjiga dobio svjetska priznanja.

Više pročitajte na

http://bhstring.net/tuzlauslikama/tuzlarije/viewnewnews.php?id=33645

 

 

 

 

*****

Na promociji nažalost nisam bila, mada bih se najradije, da sam mogla "teleportirala" u Tuzlu.  

Ovim malim prilogom na svom blogu zahvaljujem čika Šimi i želim da nas još dugo obasjava svojim stvaralaštvom.

 



29.12.2009.

Intermezzo: Sve se na nju svodi...

 

Valovi

 

 

Valovi, valovi,
dođite k meni,
Enesu.

Na moju obalu,
obalu moju
nebesnu.


Valovi, valovi,
oči vas moje
žedne su.

Valovi, valovi
dođite k meni,
Enesu.

Ne tamo, valovi!

Pazite! Pazite!
Stijene su.

Enes Kišević

*****

Ovu pjesmu prvi put sam čula kad ju je Enes Kišević

interpretirao za vrijeme gostovanja na našoj

Pedagoškoj akademiji 1995. godine.

Posebno mi se utkala u sjećanje.

Ni sama ne mogu objasniti zašto između svih pjesama baš ta.

Uvijek mi poneki njen stih odzvanja u glavi.

 Impresija ista i nakon toliko godina.

Ne samo zato što pjesnik "vodu u prezimenu nosi",

nego i što mu je voda bila, ostala i bit će vječita inspiracija.

Sve se na nju svodi...

26.12.2009.

Djeda Mraze, Djeda Mraze...

Juče smo išli kod Djeda Mraza.

Utrka s kišnim kapljicama i + 20 stepeni nisu predstavljali tipičan ugođaj, ali to nam nije smetalo.

Djeda Mrazu još manje.

Učenici su nestrpljivo čekali pred kinom "Una".

Većina je tu prvi put i oduševljeno su razgledali.

 

 

 

Gledali smo film Avanture Sharkboya i Lavagirl u 3D tehnici,
ali učenici su stalno pitali kad će doći Djeda Mraz.
Kada se konačno pojavio svi su razdragano zapljeskali.
 
 
 
 
Otpjevali su pjesmicu dobrodošlice "Padaj, padaj snježiću"
(možda ih snijeg i posluša, ko zna)
 
 
 
 
Prvačići su Djeda Mrazu ispričali kako su bili dobri te obećali da će i ubuduće ostati takvi.
Jedna djevojčica je pitala zašto joj nije donio sanke.
On joj je rekao da nije mogao jer nije pao snijeg, ali da će joj iduće godine ispuniti želju.
(Nije više nimalo lako Djeda Mrazu. )
Uz vesele pjesme, recitacije, radoznalo razgledanje paketića i fotografisanje za uspomenu, vrijeme je brzo proletjelo.
Čestitali smo jedni drugima praznike i poželjeli puno, puno lijepih želja.
 
 
 
 
Više fotki u ovom albumu:
 

 

25.12.2009.

"Livada s istim cvijećem oči mi ne veseli. Ta istost što sama sebi miriše dosadna je i pčeli" Enes Kišević

Prosinuo prosinac i nanizao nove

sjajne bisere u beskrajnom nizu:

Hanuku;

Novu hidžretsku 1431. godinu;

Božić;

Nanizat će još i Novu 2010., a onda spavati zimski san.

Dolepršat će zatim januar i nastaviti praznični "ringišpil".

Zna on da nas začarani krug najviše tada obradovati može.

Zato je i pobjegao na tren od Mede Medadaja.

Bez brige, vratit će se on nazad u priču.

SRETNI PRAZNICI!

23.12.2009.

Zima otjerala snijeg...

Tek što je počela a već je trendy .

U stilu prethodnih godišnjih doba i zima se poigrala kameleona.

Kad je već ljeto počelo kao jesen, a jesen kao ljeto, može onda i zima kao proljeće, ali ne i obrnuto.

"Da mi je biti ptica selica...da odletim na jug ili bar medvjed da prespavam zimu !!!" - napisala je jedna prijateljica u svom statusu na Facebooku.

Šta sam ja izabrala!?

Pogodit ćete lako čim pročitate sljedeće retke:

22. januar: s učenicima na Vlašiću

22. maj: na ekskurziji u Sarajevu

22. juni: u Biogradu i Zadru

22. juli: U Budvi.

Kad su već magične "dvice selice" otopile snijeg zaslužile su mali "vremeplov", zar ne?

I na kraju još izvinjenje medi od

"... male pčele što kroz let sva u čudu gleda svijet".

(p.s. ma ne brini, samo ti spavaj, neću ja tebe )

21.12.2009.

Pjesmovanje na strani života...

 

Počinjem ovaj post mada prije priliči mom drugom blogu Ranjene rečenice.

Međutim, zbog aktuelnosti objavljujem ga najprije ovdje.

Nedavna posjeta Enesa Kiševića studentima Pedagoškog fakulteta

podsjetila me na vrijeme kad je i nas posjetio kao studente.

 Ta, 1995. godina bila mi je značajna po tome i po još mnogočemu:

završetku rata;

završetku školovanja;

početku rada u školi;

jednostavno rečeno:

PONOVNOM POČETKU ŽIVOTA...

*****

29. oktobar 1995. godine (nedjelja)

"Pisati kada je najteže u duši - to je umjetnost!"

Naše su duše ranjene...

Raspale su se u paramparčad, kao staklo, uz jeku granata.

 Tri duge godine, beskonačne...

Boljelo nas je! Druge nije... Zar ih nije grizla savjest!?

Sada, kada je došao mir, podsjećam se pitanja koja sam sebi postavljala tih teških dana.

Dana u kojima su se obistinile Shawove riječi ("Bilo mi je 20 godina...").

Bilo mi je 18, bilo mi je 19, bilo mi je 20 godina...

Sada i 21.

Godine ratne, a trebale su biti najljepše, najbezbrižnije.

Bježala sam od stvarnosti, tonula u knjige, ali ni tamo mira.

Samo ratovi i prolaznost. Ali SPOZNAJA!

Spoznaja koja nas brani od svih zala ovoga svijeta.

Svijeta koji je htio da nas nema.

I pišem ja tako, uz svijeću, polako.

Inspiracija, nažalost, rođena u ratu.

Kamo sreće da ga nikada nije ni bilo.

 Uskoro će rat završiti, ali ... ali ... ali ako ne izvučemo pouku iz ovoga sad, onda...

Zar već da mislim o njemu? O novom ratu? NE!!!

Ko će ponovo sastaviti moju dušu u šareni mozaik!?

Pjesme, predstave, poezija!!! Eto ko!!!

U prethodnih mjesec dana bilo je više kulturnih događaja, nego za sve tri godine.

Duša je postajala bistrija, rane su manje boljele, ali još će dugo biti prisutne.

Sve dok cijela BiH ne bude slobodna. Hoće li i onda prestati???

Pa, boljet će me već i samo sjećanje; boljet će dok budem čitala zapise o patnjama i stradanju, o paklu u "zaboravljenoj zemlji".

Bila sam sinoć istovremeno i sretna i tužna.

Sretna: nakon toliko godina opet je u naše Bišće došao pjesnik Enes Kišević.

Tužna: pjesme govore o grobu neznanog djeteta u Sarajevu

("... tiše miriši maleni cvijete, ovdje leži neznano dijete...")

o brzini mraka,

o Evropi koja sama sebi lijes sprema...

Pisao je pjesnik duboko osjećajući vapaje zemlje Bosne, svoje Bosne...

Zemlje, koju su svi zaboravili, čiju su dušu kidali.

Pisao je pjesnik i napisao:

"Srušili su Stari most u Mostaru, star 427 godina,

a - koliko će im godina trebati da sruše svoju SRAMOTU???

To Neretva neće dočekati."

Srušili su ga oni što su ostavili na njemu svoje stope, oni što su uz njega rasli, oni...

Ne mogu više!!!

Bol ne prolazi, a ima tome dvije godine...

Bit će studenog 9. studenog.

I reče jedan profesor:

"Ne znaju da su rušenjem jedne džamije sagradili 2000 novih U SRCIMA Bošnjaka."

Mislim ja tako, a pjesnik recitira.

 Najpotresniju pjesmu ovog nesretnog stoljeća: "Havino preklinjanje".

Riječi su to mnogih napaćenih djevojaka i žena koje su prošle kroz logore smrti, koje su silovane i mučene.

 Stoput je Hava poželjela da je ubiju. Da ne gleda dijete - plod mržnje i zla.

Eto, zato moja duša ne zacjeljuje...

Komadići stakla peku, zamućeni, da ne vidim i ne čujem.

Ali, i vidjela sam i čula sam. Mrak, jeku granata, vapaje ljudi...

Zaboljelo me još više kad je pjesnik čitao pjesmu iz XIX stoljeća,

a koja tako vjerno oslikava naše vrijeme, naše patnje i stradanja...

Proza života, surova životna istina u stihovima.

Svoju prozu čitao je i Rezak Hukanović.

Bolje bi bilo da takvo što i nije zapisao, da se tako nešto nije ni dogodilo.

Prošao je kroz užase Omarske.

Zanijemjeli smo. Suze su nam zaiskrile u očima.

Zar baš mora biti istinito ono:

"Niko čovjeku ne može nanijeti toliko zla koliko može SAM ČOVJEK."

Opet pitanja bez odgovora.

 Nije ih bilo ni do kraja književne večeri niti će ikad biti.

Ostat će retorička...

Bilo je potresno, ali i lijepo.

Bilo je i crnog humora

 (ne možemo mi nego opet sve okrenuti na šalu), ali bilo je i sreće.

SREĆA IPAK!!!

Konačno, ranjena je duša zablistala.

Kolegica A. će praviti prilog o ovoj izuzetnoj večeri.

Zamolila nas je da joj budemo "moralna podrška".

Jedino sam ja pošla s njom. Lagano smo, kroz mrak, krenuli prema hotelu.

Tanki trak svjetiljke išao je ispred nas i tražio nešto...

 Čovjeka!?

Mislila sam da će na književnoj večeri biti više publike, posebno nas studenata Pedagoške akademije.

 Zar tako malo ljudi voli i cijeni poeziju i književnost uopće?

Mislila sam tako, osvjetljavajući nam put...

Slušala sam A. - u. Govorila je da joj je neprijatno i kako ima tremu.

Ma, ona malo pretjeruje, ali neka, ponekad je to i dobro.

Sjele smo zajedno s Enesom. Dok je A. vodila intervju, posmatrala sam njegove oči u kojima se ogledala dobrota.

Prepoznavao se pjesnik, glumac, umjetnik - ČOVJEK!

Pisao je o patnji i stradanju.

Koliko li mu je snage trebalo da riječima izrazi bol i pomiješane emocije!?

Ako samo spomenem "Pismo majci Hadžeri u Ključ", ne trebam više ništa.

Rekla sam da mu se upravo zbog toga posebno divim.

Zagrlio me i nakon nekoliko trenutaka ćutanja rekao da bi se o tome moglo dugo razgovarati.

Nije bilo vremena, ali meni je tišina rekla više nego hiljade riječi...

Pričali smo i o jednoj emisiji u kojoj je gostovao.

Bilo je to ne tako davno prije rata (1991. godine), a kao da je bilo prije nove ere...

Čitao je u toj emisiji pjesmu koju je posvetio svom sinu Maku kada se rodio. 

Bila sam impresionirana a tada nisam toliko voljela poeziju kao sada.

 Duboko mi se to urezalo u sjećanje iako su od tada prošle duge četiri i po ratne godine, mnogo patnje, zla i ljudskih gluposti.

Knjige su pobijedile! Spoznaja!

Zasjao je tračak nade!

Prošla je tako jedna lijepa večer. Poželjela bih da se još puno puta ponovi.

Nikada mi ne bi dosadila. Ne bi ni mogla. Samo da teme budu vedrije!?

Znam da HOĆE!

Voljela bih provesti i jedno lijepo jutro.

 I HOĆU, jer sutra će Enes Kišević posjetiti našu Akademiju.

*****

30. oktobar 1995. godine

Pretposljednje oktobarsko jutro provela sam lijepo, baš kako sam i željela.

 Enes i Rezak posjetili su Akademiju i učinili da provedemo lijepe i nezaboravne trenutke u njihovom društvu.

Bili smo impresionirani, ali i duboko dirnuti.

Gledati Rezaka Hukanovića i znati da je prošao užase Omarske, slušati njegove iskaze....

Nema riječi utjehe....

Samo topli stisak ruke.

U znak podrške i divljenja njegovoj hrabrosti.

 Enes je u nazivu Omarska otkrio strašnu simboliku

(O, masakr!).

 Neopisivo!

*****

Obradovali smo se knjigama koje su Enes i Rezak poklonili našoj Akademiji.

Otišli su dalje...

Neka i drugi saznaju o "brzini mraka", neka čuju "Havino preklinjanje"...

Ući će ova pjesma u čitanke i svjedočiti o jednom teškom zemanu.

Da se više NIKADA, NIGDJE I NIKOME NE PONOVI!!!

19.12.2009.

...I ono što zahvatiš... i to je more...

Jučer sam bila na promociji fotomonografije "Sana".

Ne znam zašto nisam mogla odmah o tome pisati.

Ma kako čudno zvučalo, nije lako jake emocije pretočiti u riječi.

Najimpresivniji mi je bio Enes Kišević koji je interpretirao svoj sonet "Voda je moja mati".

Kad pjesniku ide gluma i glumcu poezija, utisci nisu ni mogli biti drukčiji.

Dok sam slušala predivnu Kiševićevu interpretaciju sjetila sam se ove zgode:
Nedavno je jedno dijete iz BiH s roditeljima duže boravilo u jednoj stranoj državi.

Tamo je išlo i u školu.

Jednom je na času učitelj rekao djeci da nacrtaju raj.

Djeca su upitala kako raj zaista izgleda.

Učitelj je objasnio:

Na zelenoj poljani mnogo različitog drveća,

na jednom mjestu je izvor, vidi se potočić a u daljini bistra rijeka...


Pa takva je naša Bosna i Hercegovina! - reklo je dijete iz BiH.

*****

Iznenadila sam se kad su promotori rekli da je kraj.

Ovakvih događanja nikada ne može biti previše.

Pričao je pjesnik kao i za vrijeme prošle promocije anegdote.

Između ostalih i ovu:

Ja sam veliki pjesnik...

Podignite malo mikrofon velikom pjesniku.

(visokom 1,86 m )

 

 

 

 

 

*****

Posjetio je Enes Kišević i studente Pedagoškog fakulteta.

Žao mi je što nisam mogla biti na prigodnom književnom satu, ali tek sam prvačić.

Šalim se malo.

Nego, sigurna sam da će studentima ovo nesvakidašnje predavanje ostati u trajnom sjećanju.

Znam to, jer se i sada rado sjećam kako je nas posjetio kad smo bili studenti.

O tome ću u sljedećem postu.

 

14.12.2009.

XI federalno takmičenje "Upozoravanje na opasnost od mina" u Vogošći

Učenici naše škole osvojili su prvo mjesto na XI federalnom takmičenju "Upozoravanje na opasnost od mina" u Vogošći.  

Ali... početak je... kako slijedi...

 

Krenuli smo u petak oko podne. Cijelim putem su nam pratioci bili kiša i snijeg.

Na slici: kratak odmor u Travniku  

 

U Vogošću smo stigli predveče. Zgrada Dječijeg odmarališta Crvenog križa Kantona Sarajevo u kojoj je održano ovogodišnje takmičenje prostrana je i lijepo uređena. Hodnici i sve prostorije ukrašeni su dječijim crtežima, umjetničkim slikama i fotografijama s raznih druženja.  

 

 

Čist, planinski zrak i šuma - prava zelena oaza, a tako blizu grada.

*****

Snijeg je i ujutro lagano padao. Poslije doručka smo malo prošetali i razgledali okolinu. Učenici su rekli da je ovo mjesto pogodno za druženja i kampovanja te poželjeli da toga bude što više. U šali su zaključili da bi u jednu spavaonicu stao cijeli njihov razred.  

 

Još malo ponavljanja pred takmičenje 

 

Ekipa nestrpljivo iščekuje početak takmičenja... 

 

XI federalno takmičenje "Upozoravanje na opasnost od mina" proglasio je otvorenim predsjednik Crvenog križa Federacije BiH gospodin Branko Leko.
 
 
 
 
I ove godine ekipe su nosile imena cvijeća.
Naša ekipa bila je mimoza.
 
 
 
 
Propozicije je čitao koordinator programa
Svjesnost o postojanju mina gospodin Senadin Kumro
 i pratio tok takmičenja zajedno sa stručnim žirijem
(Prof. Nail Hujić – „Intersos“ – predsjednik žirija,
Salko Durmo – „NPAS“ – član žirija
Enaida Višo – CK KS – član žirija).

 
 
 
Prva igra "Pitanja i odgovori" donijela je gotovo svim ekipama 6 bodova.
Druga igra "Ukrštenica" nije bila teška, ali je i naša ekipa bila maksimalno skoncentrirana na rad i osvojila 5 bodova koji su ih motivirali za dalji tok takmičenja.
 
 
 
 
Treća igra trebala je biti "Detekcija", ali su je ostavili za kraj.
Umjesto nje uslijedila je "Slagalica".
Ekipe su za rad imale 7 minuta.
Kako za to vrijeme niko nije uspio da je složi, žiri je dao još minutu.
Ni tada niko nije uspio pa su u ovoj igri svi imali 0 bodova.
S obzirom da se slagalica sastojala od 36 dijelova bilo je malo vremena za sastavljanje slike. Kad je vrijeme isteklo našoj je ekipi ostalo samo sedam nesloženih dijelova.
 
 
 
 
Četvrta igra "Pantomima" bila je dinamična.
Poruke programa "Svjesnost o postojanju mina" učenici su trebali dočarati pokretima tijela (jedino nisu smjeli pomicati usne).
Adela je Eneidi i Muameru uspješno pokazala slogan
Mine su skrivene ubice.
U ovoj igri osvojili su 3 boda.
U petoj igri "Ispravi netačne rečenice" naša ekipa tačno je riješila svih pet rečenica i osvojila 5 bodova.
 
 
 
 
"Detekcija" je bila izuzetno zanimljiva i dinamična.
 Sve ekipe su postavljale odlična pitanja osobama A, B i C.
Nije bilo nimalo lako pogoditi ko je zaista deminer.
Osobu C su odmah eliminirali. Rekli su da im ne djeluje kao deminer. To je i bila dobra procjena jer je on prevodilac italijanskog jezika.
Ostale su osobe A i B. Nije bilo nimalo lako odlučiti se između njih.
Na kraju su se gotovo svi opredijelili za osobu B.
Samo jedna ekipa izabrala je osobu A i kako se na kraju ispostavilo tačno odgovorila.
Zanimljivost ove igre je upravo nepredvidivost.
Na primjer, osoba B odlično se spremila pa su joj svi postavljali pitanja, dok je pravi deminer (osoba A) bio tih i neprimjetan.
 
 
 
 
Nakon što su sve igre završile bilo je jasno da je ekipa naše škole pobijedila s osvojenih 19 bodova.
Međutim, još je bilo neizvjesno koje će ekipe osvojiti drugo i treće mjesto.
Zato su oni dobili rezervni zadatak (sastavljanje slogana)
 
Na kraju je poredak bio ovakav:
 
1. mjesto: ekipa naše škole "Prekounje" Bihać (mimoza)
2. mjesto: ekipa OŠ "Nafija Sarajlić" Centar - Sarajevo (visibaba)
3. mjesto: ekipa "Druge osnovne škole" Ilidža (orhideja)
 
Naša ekipa bila je motivirana, sigurna u sebe i nastupila je timski.
Puno im je pomoglo iskustvo s prošlog federalnog takmičenja.
Sve propuste koji su im se tada dogodili sada su ispravili
zbog čega su posebno bili sretni i ponosni.
 
 
 
 
Pehar nam je uručio predsjednik Crvenog križa Federacije Bosne i Hercegovine, gospodin Branko Leko.
 
 
 
 
Više možete vidjeti u ovom albumu
 
 
Zahvaljujem svima koji su nas podržavali:
 
- roditeljima učenika na povjerenju;
- kolegicama i kolegama na razumijevanju;
- Općinskom Crvenom križu Bihać i
- Crvenom križu Federacije B i H
(organizatorima takmičenja)
 
Čestitam učesnicima svih osam ekipa
na trudu, učešću i pokazanom znanju.
 
 
*****
 
Nebo iznad krajolika
Pomalo smiješna situacija nastala je kad smo stigli u odmaralište i shvatili da nigdje nema signala mobilnih mreža.
Samo na jednom mjestu bi se nakratko pojavili. Našalili smo se kako bismo to mjesto uz samu kapiju trebali obilježiti baš kao u filmu "Nebo iznad krajolika".
Nego, iskreno rečeno, ova izolacija nam je i te kako prijala i bila nam od koristi željeli to priznati ili ne.

 

11.12.2009.

Svakako pojesti... ups... pogledati...

"JEZIKOVA JUHA" 

(reality show utemeljen na britanskom showu „Ramsay's Kitchen Nightmares", koji je osvojio brojne BAFTA i Emmy nagrade)

Voditelj: Stephan Macchi

Ova emisija pravo je osvježenje. Zanimljiva i dinamična koncepcija odmah u startu izdvojila ju je iz mnoštva sličnih showova.

U šali često kažem da bi nam u svakoj oblasti trebao neko poput Stephana Macchija  i da je to jedina emisija koju bih mogla gledati i kad bi išla reprizine reprize repriza .

Evo o čemu se radi (za one koji ne znaju):

Stručnjak za vođenje restorana, kuhar dolazi u objekat koji loše posluje s namjerom da im pomogne poboljšati poslovanje.

U glavnoj ulozi je Stephan Macchi (Francuz, kuhar, konsultant s višegodišnjim iskustvom i nekoliko diploma) i hrvatski mentalitet u obliku različitih vlasnika restorana, kuhara i konobara.

1. "Snimanje" stanja u restoranu

Stephan daje svoje mišljenje o tome što je vidio, doživio i naravno, probao. Ono što je dobro pohvali, a ono što nije dobro kaže bez dlake na jeziku.
Kuhari često omalovažavaju Stephana jer je on tu neki Francuzić koji priča gluposti ili da su oni tako učili u školi ili da je kuhinja loša... Konobar na kritike spominje da je kuhar loš, spor, da je oprema zastarjela, da sve mora raditi sam, da je gazda loš...

Gazda će reći da je kuhar dobar, ali malo mušičav, da konobar puno radi pa mu se desi koji ispad, da su dobavljači loši, da... 

Uvijek je nešto drugo, uvijek je neki vanjski faktor zbog čega je takva situacija. 

2. Situacija "iznutra"

Vooditelj jedan dan provede u restoranu. To mu služi da dobije kompletnu sliku.
U ovom dijelu i dalje se osjeća otpor i to još veći. Jer ipak, "neki tamo stručnjak" će sada ljude posmatrati kako rade.

Osim toga, ko od nas voli da neki pametnjaković stoji iz nas i ocjenjuje kako radimo posao. Tim više što ima toliko vanjskih faktora zbog čega mi ne možemo napraviti bolji posao?!

 Naravno i ovom dijelu emisije dolazi do sukoba - verbalnih, pa čak i fizičkih. Situacija postaje napetija i protagonisti su sve više i više nervozni. Počinju gubiti svoj štit jer im Stephan pitanjima jasno daje do znanja šta rade krivo.

3. Raspad sistema


Stephan priča o tome što je opazio zadnjih nekoliko dana i daje smjernice šta bi trebalo napraviti. Na vidjelo izlaze sve ružne stvari, situacije, mišljenja. Sve što se kuhalo u glavama protagonista konačno izlazi na površinu. Ružna epizoda, ali sasvim sigurno bitna.

Svi su rekli šta imajui, šta ih muči, šta ih tišti, šta nije dobro, šta bi htjeli...

Jednom riječju, protagonisti su počeli otvoreno komunicirati i međusobno su razjasnili ko ima koju ulogu. Stephan u obliku moderatora daje do znanja šta čiji posao.

Zanimljivo je da gazda uvijek "najviše nastrada" jer ipak on je taj koji treba postaviti i održavati sustav u optimalnom stanju, a ne da djelatnici sami razmišljaju o onome što ih se ne tiče. Nakon žučne rasprave i u konačnici pozitivnog stava svih protagonista pada dogovor da će se svako od njih držati svojih zadataka i dati od sebe najbolje što zna i umije. 

4. Novi sistem funkcionisanja


U završnici Stephan s osobljem kuha set specijaliteta i to serviraju gostima, koji su u ovoj prilici statisti i jako zadovoljni. No reakciju protagonista možete osjetiti jer pričaju iskreno i zadovoljno. Priznaju da Stephanu nisu vjerovali u početku, te da uvijek ima mjesto za napredak i promjene na bolje. Zadovoljniji su jer ipak se postojeća situacija promijenila.

Neke situacije tokom dosadašnjih emisija su sasvim sigurno glumljene, ali ima i dosta materijala koji oslikava stvarnu situaciju. Sukobi su u većini slučajeva realni (odlazak kuharice, fizičko nasrtanje, mnoštvo ružnih riječi i "epiteta"...) i to je očekivana reakcija.

Format je takav gdje gazda naručuje nekog stručnjaka koji će mu pomoći u vođenju restorana, a da o tome nije obavijestio svoje zaposlenike. Gazda jest u neku ruku spreman za promjene, ali zaposlenici nisu. Zapravo nisu iz razloga što im se nameće da se oni moraju promijeniti.


Ono što je najbitnije je to da ako se neko ne želi mijenjati, ako nije svjestan da se treba promijeniti nema tog konsultanta i savjetnika koji će ga promijeniti. 

Na promjene možemo biti spremni tek onda kada sami uvidimo da promjena ne znači napad na nas i našu osobnost, nego da može donijeti samo nešto bolje.

Najnepredvidljivija je bila prošla epizoda.

Vlasniku uopće nije stalo do restorana (to mu je kako se ispostavilo tek "djelatnost preko vikenda"). Pozvao je Stephana da mu pomogne, a u emisiji se pojavio jedva desetak minuta. Sav je teret prenio na voditelja xafsinga i kuhara (koji, gle čuda, čak ni ne radi tu, nego tek "spašava situaciju"), a po svoj prilici htio je i na Stephana. Mislio je da će se sve riješiti čarobnim štapićem. Međutim Stephan, zbunjen i frustriran nastalom situacijom u restoranu odlazi.

Na ovo zbilja nemam komentara. Jednostavno, posao traži da mu se potpuno posvetiš. Ili ga voliš ili ne voliš. Sredine nema.

*****

Ovaj show emitira se na RTL televiziji utrokom u 21 sat a repriza je ovog puta u nedjelju u 15:50.

Jedina zamjerka odnosi se na promjene termina.

U početku je bio četrvtkom a repriza nedjeljom,

zatim utrokom, a repriza četrvtkom

i najnovije utorkom, a repriza nedjeljom.

Mislim da ovo nije dobro, ali sudeći po gledanosti i interesu ne šteti.

Zaključila sam da bi u mnogim restoranima dobrodošao najprije "Odred za čistoću" pa tek onda Stephanova "Jezikova juha".

 

*****

 

Kad god gledam ovu emisiju, ne mogu da se ne sjetim simpatičnog crtića "Ratatouille".

Stephan kaže da ga obožava i da je neprevaziđen, a ja kažem kratko:

RASTOP!



09.12.2009.

Intermezzo: "Za života naseljavaj oči prijateljima"

Za života
naseljavaj oči prijateljima.
Veseli srce svoje.
Ne razmišljaj o njima,
nego im dođi dok još možeš
na nogama svojim stajati
jer bit će, nažalost,
isuviše vremena
kada ćemo sve više
iz očiju u misli preseljavati -
kada ćemo se još jedino
mislima moći posjećivati.

Enes KIŠEVIĆ

("Voda je moja mati")

09.12.2009.

XI kantonalno takmičenje "Upozoravanje na opasnost od mina"

Na juče održanom XI kantonalnom takmičenju "Upozoravanje na opasnost od mina" učestvovalo je šest ekipa: iz Cazina, Ključa, Sanskog Mosta, Bosanske Krupe, Bosanskog Petrovca i Bihaća (grada - domaćina).

Prvo mjesto osvojila je ekipa iz Cazina (15 bodova),

drugo mjesto naša ekipa OŠ "Prekounje" Bihać (14 bodova),

a treće mjesto ekipa iz Ključa (12 bodova).

Ove godine je odlučeno da na federalno takmičenje (koje će se održati 12. decembra u Sarajevu) idu dvije ekipe

pa su se tako plasirali i učenici naše škole.

Sretni smo što nam se ponovo pružila prilika

da predstavljamo svoju općinu i kanton.

 

Tok takmičenja

U prvoj igri "Pitanja i odgovori" do izražaja je došao visok nivo znanja (koji je postao tradicionalan ).

 

Druga igra "Ukrštenica" sama po sebi nije teška ali ni ove godine je nijedna ekipa nije riješila.
Svima je "presudilo" samo jedno slovo. 
Poruka je bila tačna ali po propozicijama se traži u potpunosti riješena ukrštenica.  
Savjet ekipi za buduća takmičenja:
Maksimalno se skoncentrisati na rješavanje i ne žuriti jer se ne boduje brzina nego tačnost.
Sugestija sastavljačima ukrštenice:
Trebala bi biti preglednija s obaveznim crnim poljima koja odvajaju riječi.
Mogla bi se sastaviti i s opisima izvan ukrštenice (vodoravno i uspravno).
 
 
 
 
Treća igra "Ispravi netačne rečenice" bila je zanimljiva, dinamična pa i pomalo smiješna. Na primjer, jedna rečenica je glasila: Skraćenica SPM znači Svjesno pomažem mami.
(Tačno je: Skraćenica SPM znači Svjesnost o postojanju mina.)
Gotovo sve ekipe osvojile su maksimalnih pet bodova.
 
 
 
 
Četvrta igra "Slagalica" se ovog puta sastojala od sedam dijelova.
Ekipa naše škole sastavila ju je kao druga ekipa po redu pa su osvojili dva boda. Prva ju je složila ekipa iz Cazina osvojiviši maksimalna tri boda. Kako se kasnije pokazalo upravo taj bod bio je presudan za njihovu pobjedu.
 
U petoj, posljednjoj igri "Pantomima" ekipe su, kao i prošle godine imale zadatak da dočaraju imena mina, oružja i NUS-a. Svi su se odlično snašli. Naša je ekipa imala zadatak mine iznenađenja. Adela se pokazala kao vješta pantomimičarka pa su Eneida i Muamer pogodili u sekundi.
Nijansirani rezultati
 
 
 
 
Svi predstavnici dobili su novu knjigu generala Fadila Hasanagića "Mine - prepreka razvoju Bosne i Hercegovine.
 
 
 
 
*****
Čestitam svim ekipama a prvoplasiranoj ekipi iz Cazina i naravno svojoj ekipi želim puno uspjeha i sreće u Sarajevu.
Na kraju evo podsjetnika na ranija takmičenja.
Ovo je prilika da pozdravimo našeg bivšeg člana, kapitena prošlogodišnje ekipe, Edisa Behrema koji je sada srednjoškolac.
 
 

 

07.12.2009.

Rapsodija kišnih niti...

 

(Promocija knjige poezije Enesa Kiševića "Voda je moja mati")

 

 

Osmišljena u tančine, a istovremeno tako opuštena, spontana, ugodna...
Prava prijateljska besjeda i pjesmovanje...

 

 

Osim pjesnika samog, njegove stihove interpretirali su
glumci Helena Minić, Hrvoje Klobučar,
dramski pisac i scenarist Amir Bukvić,
redateljica Aida Bukvić
te tajnica Hrvatskog društva dramskih umjetnika Marija Filipović
 
 
 
 
Interpretirani su i stihovi Maka Dizdara i Muse Ćazima Ćatića.
Posebno me impresionirao Amir Bukvić svojom izvedbom
Teubei-Nesuh (Pokajanje jednog griješnog pjesnika).
 

 

 

Koja mi se Kiševićeva pjesma najviše svidjela!?

Kako izdvojiti neku, kad su mi sve drage...

Te perle što oplemenjuju dušu nižući rapsodiju kišnih niti...

 


04.12.2009.

XI općinsko takmičenje "Upozoravanje na opasnost od mina"

Učenici naše škole "Prekounje" osvojili su juče prvo mjesto na XI općinskom takmičenju "Upozoravanje na opasnost od mina".

Polako, polako: idemo redom.

Takmičenje je otvorio general Fadil Hasanagić koji je u sklopu manifestacije "Ulicom Bišća"promovirao svoju novu knjigu "Mine - prepreka razvoju Bosne i Hercegovine".

Učestvovalo je pet ekipa:

OŠ "Kamenica",
OŠ "Harmani 1"
OŠ "Gornje Prekounje - Ripač"
OŠ "Prekounje" (naša škola) i
OŠ "Brekovica"

Uigrana ekipa naše škole: Adela, Muamer i Eneida

 

Prva igra je kao i obično bila "Pitanja i odgovori".

Sve ekipe osvojile su maksimalnih 6 bodova.


Druga igra "Ukrštenica" također nije bila teška, ali je zahtijevala punu koncentraciju.

Naša ju je ekipa riješila bez problema.

Konačno rješenje bilo je:


"Djeco, oprez, misli mine!"


Greške pojedinih ekipa nisu se dešavale zbog neznanja, nego nepotrebne brzopletosti. Važno je naglasiti da CIJELA ukrštenica mora biti TAČNO popunjena a ne samo polja u kojima je "sakriven" slogan.

Treća igra "Slagalica" sastojala se od osam dijelova.


Bodove su osvojile samo one tri ekipe koje su je uspjele sastaviti. Učenici naše škole osvojili su maksimalna tri boda.

 


Četvrta igra bila je "Pantomima".

Neobičnim spletom okolnosti naša je ekipa imala isti slogan kao i prošle godine ("Kreći se sigurnim putem"). Predviđeno vrijeme za koje je trebalo pogoditi o čemu se radi iznosilo je dvije minute.


Peta, posljednja, igra "Ispravi netačne rečenice" donijela je našoj ekipi maksimalnih pet bodova.

Tabela je u konačnici izgledala ovako:

 

Pohvaljujem našu ekipu za pokazano znanje i osvojeno prvo mjesto.

Međutim, nema opuštanja, jer je već u utorak kantonalno takmičenje. Pa neka nam je SRETNO!

 

03.12.2009.

Čudesni trenuci od korica do korica...

Prošle sedmice je u našem gradu održan Međunarodni sajam knjiga i umjetnosti. Treći po redu. Treća sreća...

Voljela bih da ovakvih manifestacija bude više, mada znam da ni u većim centrima nisu česte. Nije to neki izgovor, ali eto...

Razgledala sam knjige i uživala, a posebno me obradovalo što sam upoznala pjesnika i pričara Ismeta Bekrića.

Njegove pjesme uljepšale su mi djetinjstvo...

Zauvijek ga "hipnotizirale"...

 

 

 

 

HVALA!

 

 

Obišla sam sve štandove na sajmu, ali nešto je ipak ostalo...

Ove ću knjige pročitati tek kad porastem.

 

*****

 

Lutke od nas, i mi od lutaka
uzimamo bezbroj čudesnih trenutaka.
Ko više daje, više mu se nudi,
s lutkama u nama više smo ljudi

 

 

 

02.12.2009.

Jedini virus kojeg volimo...

Na Svjetskom prvenstvu u show danceu, održanom proteklog vikenda u Njemačkoj, djevojčice iz plesnog kluba "Virus" osvojile su titule prvakinja i viceprvakinja.

U konkurenciji od tridesetak zemalja, predstavile su Bihać i Bosnu i Hercegovinu na najljepši mogući način.

Irma Memagić kao solo junior osvojila je zlatnu medalju,

Adna Kujundžić srebrenu medalju u kategoriji solo djeca,

te Ilvana Smajić i Sara Rizvić u kategoriji duo juniori brončanu medalju.

Čestitamo našim zlatnim plesačicama i voditeljici kluba Dijani Jajčević. Sigurni smo da će nas uskoro obradovati novim uspjesima.

Ovo je jedini virus kojim se želimo "zaraziti" i kojeg volimo.

U svijetu protiv njega nema vakcina što je i dokazalo ovo svjetsko prvenstvo.


KALEIDOSKOP
<< 12/2009 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
2728293031


SADRŽAJ
POČETAK


Svaki pocetak je tezak, ali...

PARIŠKE CRTICE

Crtice iz grada svjetlosti
U trazenju da Vincijevog koda
I bi praznik
Piknik na francuski nacin
Pogled s Ajfelovog tornja
Ratatouille
Montmartre...sa stilom
Ogledalce,ogledalce moje...
Pariske plaze
Centar Georges Pompidou
Dvorac Chantilly
Champs Elysees
Pantheon&parc Louxembourg
Parc Bercy&biblioteka Francois Mitterrand
P.S.
Suveniri
Mozaik
U ocekivanju Esmeralde i Kvazimoda



ŠKOLSKE CRTICE


Knjiga (n)ovog vremena: "Pedagogija za XXI vijek"
Djecija logika I
Vrata prema nenasilju...
Vrata prema nenasilju: Naranca...
Djecija logika II
Bisce, sretan ti 748. rodjendan!
Vrata prema nenasilju: Od pripreme do realizacije
Sjecanja: Stvaralastvo ucenika u funkciji borbe protiv ratne stihije i strahota I dio
Sjecanja: Stvaralastvo ucenika u funkciji borbe protiv ratne stihije i strahota II dio
Sjecanja: Stvaralastvo ucenika u funkciji borbe protiv ratne stihije i strahota III dio
Sjecanja: Stvaralastvo ucenika u funkciji borbe protiv ratne stihije i strahota IV dio
Djecija logika III
Zavrsna svecanost obiljezavanja Svjetskog dana voda u Martin Brodu
Martin Brod: Nek voda vam prica...
Vrata prema nenasilju: Igra Tajni prijatelj ili prijateljica
Igrajte se vi s djecom, a znanje ce im nadoci
Vrata prema nenasilju: Saradnja ili kooperacija
"Vezeni most" 2008.
Priredba povodom ramazanskog Bajrama
Dobrodošli u Zemlju bajki (napisao Branko Ćopić)
Jedna jezicka sitnica
(Raz)otkrivanje :)
Posjeta drugom medjunarodnom sajmu knjiga u Bihacu
Opomena
Djecija logika IV
U setnji nasim Biscem
Sretna Nova 2009. godina
A kakvi bismo trebali biti?
I vase dijete je ucenik
Prozor u dječiji svijet
Dobro nam došlo proljeće! (razredna debata)
Dobro nam došlo proljeće! (dobrodošlica u stihu, slici i riječi)
Završna svečanost obilježavanja Svjetskog dana voda
World Water Day - Every Day
Stručno usavršavanje: ogledni čas kolegice Elvire Kulenović
Ma šta - mašta ili Kad psi i mačke progovore...
U aprilu - bajkovito...
"Kad jednom dođeš u grad od lišća da budeš najdraži gost..."
Novi list okrećem)
Neki novi klinci
Dječiji memorandum roditeljima
Jesen je u gradu najljepša u parku
Djeda Mraze, Djeda Mraze...
Auuu, što je škola zgodna...
Zima se smrzla, a nama ništa...


Provjerimo znanje

Ako ste se posvađali sa njihovim veličanstvima Č,Ć,Dž i Đ evo jedinstvene prilike za pomirenje
Vrste rijeci (provjera znanja)
Za vjezbu usavrsavanja pisanja i urednosti rukopisa
Vracanje u stvarnost
Provjera znanja iz Bosanskog jezika i književnosti: obrađena gramatičko - pravopisna pravila
Ljetni pravopisni test
MultiMedija
IJE ili JE - privilegija našeg jezika :)
Privilegovano priJATeljstvo
Pravopisni vremeplov


Sekcija
(Crveni križ)

Zajedno u humanosti
Opcinsko takmicenje "Upozoravanje na opasnost od mina"
X kantonalno takmicenje "Upozoravanje na opasnost od mina"
X federalno takmicenje "Upozoravanje na opasnost od mina" (I dio)
X federalno takmicenje "Upozoravanje na opasnost od mina" (II dio)
Prva pomoć
Zvon-či-ći, zvon-či-ći
Tuberkuloza - zarazna, ali IZLJEČIVA bolest
4. april, Međunarodni dan borbe protiv mina
"Spasimo živote. Učinimo bolnice sigurnim tokom vanrednih događaja"
XIV općinsko takmičenje omladine i podmlatka u pružanju prve pomoći
XIII kantonalno takmičenje omladine i podmlatka u pružanju prve pomoći
"Naš svijet - tvoja akcija"
XI općinsko takmičenje "Upozoravanje na opasnost od mina"
XI kantonalno takmičenje "Upozoravanje na opasnost od mina"
XI federalno takmičenje "Upozoravanje na opasnost od mina" u Vogošći

OUR SCHOOL TRIPS

EKSKURZIJE

2007.

Velika Kladusa.Buzim

2008.

19.05.2008
20.05.2008


2009.

I Dokle teče, kud vodi ova cesta...
II U vezirskom gradu
III Nije Ramzes, nego Ramo
IV Bassinus
V Na koju stranu svijeta? - pitanje je sad
VI Bosnom i Hercegovinom kroz stoljeca
VII U Pionirskoj dolini i jos ponegdje
VIII BAS lijepo...
Crikvenicki neocekivano ili Zucker kommt zu letzt

VLAŠIĆ

Hajdemo u planine, jer tamo nema zime
Dan drugi: OgLEDalo
Pahuljice na "Pahuljici"

ZAGREB

2009.

Rembrandt kommt zu letzt!
Povratak u budućnost

2010.

Zbog čega te volim...
Na zapadu nešto novo...
Zagrebarije...
Povratak na zapad

OPATIJSKE ČAROLIJE

2009.

I Trcimo za suncem
II Zar u Rijeci more!?
III Sve sama exclusiva
IV Iznenadjeeenjeee
V Osmi mart nam dolaziii ili nedjelja u pravom smislu rijeci
VI Svakog gosta tri dana dosta
VII Za pocetnike ili Izgovor :)

2010.

Privilegija bajna
Opatijsko - riječka slagalica
Kulturisti
Domenica mosaico



DAN ŠKOLE

2008.

Priredba
Druženje u planinarskom domu na Plješevici)

2009.

Priredba
TOP provod


BIOGRAD & ZADAR

2007.

Premijera

2008.

Uvertira za orgulje,kisu i oblake

2009.

Neka nova dimenzija
Kad sunce šarmira oblake
I Biograd svoj ekodar ima
Kud plovi ovaj brod
Zadarski nocturno
Dan drugi ili Kao kod svoje kuće
Poslovični treći dan
P.S. ili Special Thanks

2010.

BIO jednom jedan GRAD
Zara za dar
Vamos a la playa...
Nebo je žuto, a sunce je blue...
Krug, uokrug, sunce brodi...
Kao refren...


VODENI PARK KOZARAC

2008.

Poslije slanog - SLATKO

2009.

Cekam te na starom mjestu...

NOVI VINODOLSKI

2010.
U Novom po starom

Civitatis Bihigensis
Moja je mladost komadić Bišća
Sjecanje
Bišće, sretan ti 748. rođendan

Bihaćko ljeto 2008.
Najava
Juni na Uni
10. bihacko ljeto
Na prvi ljetni dan
Sinoc je...
"Grasak na zrnu princeze"
"Tvrdjava"
U Gradskoj galeriji Bihac...
Kad juni krene kraju
Blizi se...
Stize nam juli...
Zivis u oblacima mala...
Nakon toliko godina...
Stilske vježbe
Čarobnjak iz Oza
Husein Dervišević "Čitač samoće"
Djelidba

2009.

Jedini virus kojeg volimo
Čudesni trenuci od korica do korica
Rapsodija kišnih niti...
...I ono što zahvatiš... i to je more...
Pjesmovanje na strani života

MORČICE
Budvanske crtice

2007.


I Bas kao u vicu...
II Zurim polako...
III Svi putevi vode u Stari grad
IV Vozicem prema Becicima i Rafailovicima
V Kao refren
Koncert Sergeja Cetkovica
VI Nightlife
VII Let's walk!
VIII Vec vidjeno, a uvijek iznova dozivljeno
IX Sjedoste li i razrahatleisaste li se

2008.

Ljeto nam se vratilo
Cinemanija
Pola moga odmora
Neka, neka...
Ko ima posla s policijom...
Juri kolovoz...
Neplanirano...
O-lim-pi-ja-da
Feno-meno-menalno...
Kuda na izlet...
Zaustavila bih vrijeme...
Dobri den!
Zivjelo pjesacenje!
Posjeta "zabranjenom gradu"
Ponekad nocu...
Do zore rade kluboviiii...
Miracle Beach
Bungee jumping
"Djeca su ukras svijeta"
Citadela
U budvanskome Starom graduuu, gdje carlija vjetric miooooooo
U kaleidoskopu kaleidoskop
Negdje juzno...
Ogledalo mojih osjecanja

Dubrovacke crtice

"O lijepa, o draga, o slatka slobodo..."
Još u Kneževom dvoru. Sama u Katedrali. Dubrovačka skalinada
Lekcija hrvatsko - ruskog. Dundo Maroje & Bokčilo. Jedan Roland. Sunčana fontana
Za sva vremena Dubrovnik...

2009.

Pozdrav s juga
U filmskom sam elementu...
Hej ti
Weekend
Reader
Novi je dan...
Miriše sol u mojoj kosi :)
Vrijeme, vrijeme, čudno vrijeme
Endemično
Totalno drukčija od drugih...
Kad ide mi gluma :)
Uhvati trenutak!
Pljusak nas samo vara
Jedne noći u decenbru...
Sav taj Jazz
Iznenađenje
Kad me preplavi plima emocija...
A vitar puše...
Fatamorgana
Juče, danas, s(j)utra...
Ako treba ja mogu sve, poci s' mora na vrh planine...
Dvostruko...
Ja i moja sjenka
Šetajući Zidinama
Ko (g)radi, ne boji se gladi...
Laaakoo, lako nepodnošljivooo :)))
Pretežno vedro
U noći punog mjeseca
Kad "Embellriva" cirkus stvori
Evo sam na Cetinje
Ojha
P.S. ili Pčelica s onu stranu ogledala


BEZVREMENSKE CRTICE
I to će proći
Razgovor sa samim sobom
Meša Selimović: "Tvrđava"
"Ah, ta politika!"
S poštovanjem...!
"Svaki se čovjek nečemu nada, čak i onda kad je izgubio svaku nadu"
Preživjeli smo rat, preživimo i mir!!!"
Budimo prijatelji!
Na današnji dan...
Danak modernom dobu
"Nesvakidašnji" dan 29. februar
Bio jednom (anti)ratni dnevnik...
KAKO SI?
Ma "razumijemo" se mi :-)
Ima toga još...
Ćamil Sijarić: "Zapisi o gradovima"
Pomiješana osjećanja
Nikad više ovog dana...
Enes Kišević: "Samome sebi"
Enes Kišević: "Kako je mak odletio za pčelicom"
Osuđen na prošlost... Na retrospektivu osuđen...
Na novom početku...
Koji je dan i koja godina?
Zimska idila traje i traje i traje...
Moza(i)k
Alarmantnih devet
Kao na filmskoj traci...
Svijet oko mene
Zlatna sredina
Zimzelen...
Jedan produženi vikend, molim!
Slovom u glavu
Kultura življenja (ni)je samo školski predmet!?
Tako mi "Plavog zuba" kidam BEŽIČNO...
Lekcija zlatne ribice Karoline ili Private
Oktobarski ratatouille
Smrzlenoooo...
Voilà!
Zima otjerala snijeg
I tu je i nije...
On samo prati ljude...
Kao pravi prvačić, sav važan...
Minusi ispod svake nule...
Neka svemir čuje nemir...

Facebook
My FB profil

MOJI FAVORITI
Jedinstvena Bosna i Hercegovina
HajdukInfo
IN MEMORIAM DENIS GARAGIC
Simple things
spagosmail
izlog jeftinih mladića
Hey, hey, my, my R´n´R can never die
MANCHESTER UNITED BiH
RODNA GRUDA
Iskreno Vaša
*A Lonely Road*
Svemirske Pjesme
VEDSKI KOSMOS -- VEDSKA KULTURA
Gracias a la Vida
He is My Soulmate
Žulj na duši
va§IONia
Osećanja. O. Sećanja.
burek
pig from spejs
dnevnik jedne kurtizane
The Dewd's
Nikad ne reci dvaput
hadzinica
RIJECI ZIVOTA
Superpenzioner
Pozor: Jasan stav!
Silent
Papatya
Pisma
Aime Sati
Mhm A-ha Oh Yeah Da-da
Backpacker
MOJA BOGDA SNA
Tišina
PonekadPomalo
Bojis li se mraka
It's all in your head, Elena.
U urbanoj sahari života
Hard Time Blues
Suviše tajni u očima.
Strangers In The Night
Zle priče
Fildžan viška
Rahat No More
Hikaje- mudrosti
Doskočice - Quips
Leteci Holandjanin
strpavsi u kofer snove i ambicije...
ПРОПУХ
više...

BROJAČ POSJETA
763454

Powered by Blogger.ba