beats by dre cheap

Kao na filmskoj traci...

Smjenjuju se misli kao kadrovi na filmskoj traci. Koliko li ih je samo? Neke sigurno "pobjegnu". Nemoguće je sve zapamtiti, zapisati, sačuvati od zaborava. Pitam se da li mi mozak i koristimo punim kapacitetom!? Sjećam se da sam pročitala kako bismo. što se mozga tiče, živjeli vječno. Ovaj organ-čudo, još uvijek potpuno neotkriven, je bezvremenski, ali ga ostali organi ne mogu pratiti. Bar je tako stajalo u tom tekstu. I sada se sjećam velike ilustracije mozga pokraj kojeg je lebdio upitnik. E čega li se ja sve neću sjećati!? Bolje bi mi bilo da ponekad budem malo zaboravnija! 

Poredim misli s kadrovima na filmskoj traci, a ustvari bih trebala obrnuto: porediti filmsku traku s mislima. Ljudi su je i stvorili po uzoru na misli... Imitacija života... Priroda je uzor... Mi sami sebi...

Skrivena kamera

Čekam ja juče kolegicu da idemo podijeliti učenicima knjižice. "Minusi okovali", a ja sam o svemu razmišljala samo ne o hladnoći. Posmatrala sam užurbane prolaznike. Zastali bi tek uz semafor i nervozno cupkali, čekajući da iskoči zeleni čovječuljak. Uzaludno su pritiskivali tastere, misleći valjda da će se tako prije pojaviti. Sve mi je to izgledalo kao prizor iz Skrivene kamere.

Utom je kolegica nazvala i pitala neće li mi predstavljati problem da dođem do nje, jer ima problema s autom. Odmah sam pošla. Staze u parku vrvile su od isprepletenih tragova. Za divno čudo, djece nigdje nije bilo na vidiku. Samo razigrani psi. Valjda je još rano, šta li!?

Sve sam se nadala da ću sresti i onog psića s fotke, ali nisam ga vidjela. Nadam se da ga je neko udomio. O drugim varijacijama ne želim ni misliti. Stigla sam kod kolegice i vidjela kako čisti led na autu. Požurila sam da joj pomognem i rekla da me mogla i prije nazvati, a ne se tako gnjaviti. I tako smo malo zakasnile u školu, ali bez brige, ocjene iz knjižica nigdje neće pobjeći.

Ocjene

Učenicima sam ranije već rekla zaključne ocjene, ali ne i kakvim uspjehom će proći. Zato su bili vrlo nestrpljivi. Iznenađenja su bila uglavnom prijatna. Bilo je nekih kojima je tek sad žao što se nisu samo malo više potrudili da prođu odličnim. ("za pola boda" - kako oni to vole reći). Ono što me najviše čudi je da je bilo i ravnodušnih. To nikako nije dobro, ali ne vjerujem da im je zaista svejedno. Međutim, čini mi se da učeniku koji ima dvije jedinice jeste, jer se nije ni pojavio. Ako ga je i sramota, o tome je trebao razmišljati prije. U svakom slučaju, želim mu da ih do kraja godine popravi.

Glumac je, glumac je, glumac....

Sjetila sam se da je serija "Bolji život" bila prekinuta u vrijeme prikazivanja serije "Vuk Karadžić" da se ne bi isti glumci pojavljivali istovremeno na ekranima. To mi iz sadašnje perspektive djeluje pomalo smiješno. Pa, kad bi se u ovo vrijeme tako nešto radilo, onda ne bi bilo nijedne serije i filma. Istovremena pojava glumaca je toliko uzela maha. Prisutna je, kako kod nas, tako i u Srbiji, Hrvatskoj, Sloveniji... Koprodukciju da i ne spominjem.

Sjećanje na ljeto...

... vrlo je živo. Kako i ne bi bilo u ovim "smrzlenim" danima. Baš bi lijepo bilo otići u toplije krajeve. Tako kažem, a pitam se šta li misle oni kod kojih je toplo. Sigurno žele zimu. Opet "refren" "Ko bi svijetu ugodio!" Ma, ja samo želim da malo "okrene na jugo". Ništa više hahaha. Tražim li puno!?

Da li nesvjesno ili ne, ali i po načinu pisanja se može zaključiti da "dozivam ljeto" pišući opet "crtice u crticama". Možda me samo uhvatio "Feriensindrom"!? Ko će znati haha!? Nego, nije me ništa uhvatilo pa slobodna sam, kakva su to "fantaziranja"!? Šalim se sad malo.

P.

Ma koliko se trudila, ne mogu a da bar na tren ne pomislim na njega: kako je i šta radi. Željela bih puno više nego što je moguće: iskazati šta osjećam, koliko ga podržavam, koliko mi je u mislima.

Već sam pomalo umorna od tog "začaranog kruga", pravim se jaka i ravnodušna, a nisam to. Kad bih rekla da ću se jednom smijati dok budem sve ovo čitala, znam da ne bi bilo istinito. Ono što prema P.-u osjećam neće mi nikada biti smiješno niti pogrešno. Bez obzira što je neostvarivo, znam da je nešto najljepše i najiskrenije što sam ikada osjećala prema nekome. Sasvim nešto drugo je stvarnost koja me opominje. Tako mora biti... Tako "šapće" Razum...

Novi dan...

... je počeo. Petak je, a kao da nije...  "Feriensindrom" je zaista čudan haha. Šta li još neću izmisliti!?

Laku noć dragi bloggeri!

KALEIDOSKOP
http://pcelica74.blogger.ba
16/01/2009 02:01