beats by dre cheap

Svijet oko mene

U osnovnoj nam je školi nastavnica likovnog svake godine zadavala ovu temu. Priznajem da joj se nikada nisam radovala, jer jednostavno nisam znala šta da nacrtam ili naslikam. Složit ćete se da je to preširoka tema. Da je trebalo nešto napisati, bilo bi mi lakše, ali likovno... Uh, talenat za crtanje i slikanje me definitivno "preskočio" iako sam imala i te kakve predispozicije. Sjećam se da smo jednog zimskog ferija imali zadatak da napravimo dvorac od kolaž-papira. Radila sam ga zajedno s još dvije prijateljice. Kako je sve završilo? Uspješno, ali samo smo mi znale koliko je puta naša "misija" završavala gledanjem filmova i tada aktuelne "Audicije" na videu. Hahaha, e jesmo bile Face. Igrale smo ponekad i video-igrice (eh, taj Nintendo), ali u poređenju s današnjim klincima potpuno zanemarivo.

OČI SU SE NAVIKLE NA MRAK...

Sama se sebi čudim što ne palim svjetlo kad ulazim u zgradu, nego se do stana "probijam kroz mrak". Nisam se, očigledno, još navikla. Ah, da ugradili su nam i interfone. Nisu još u funkciji, jer još nismo dobili ključeve od ulaznih vrata, ali nadam se da ćemo uskoro.

Nešto razmišljam da sve to nema smisla dok ne zamijenimo i stara drvena vrata na šupi. Do tada će sve biti "na izvol'te".

Toliko o našoj modernizaciji. Živjelo XXI stoljeće! 

UNATRAŠKE...

Neću sada pisati o "vodenom stvoru sa škarama", nego o nekom drugom pitanju. Stvarno, zašto uvijek novine čitamo od zadnje stranice? E, šta li sve meni neće pasti na pamet!?  

RWCT

Šta li je sad to? Ništa "strašno": Reading and Writing for Critical Thinking, tj. Čitanjem i pisanjem do kritičkog mišljenja. Zaista, hvale vrijedan projekat. Nažalost, nisam prisustvovala kad je bio seminar na ovu temu, ali sam sretna što imam priliku pročitati literaturu o tome.

U nastavi ne bi trebao biti cilj postavljati pitanja koja zahtijevaju samo jedan, jedini odgovor, nego kod učenika razvijati kritičko mišljenje i motivirati ih da daju što više odgovora bez straha da će pogriješiti.

Meni se posebno sviđa što na tim seminarima mi nastavnici "glumimo" učenike, aktivno učestvujemo, a ne samo pasivno slušamo.

Tako ćemo najbolje shvatiti kako da kasnije radionice primijenimo u svojim odjeljenjima. Naravno, da ne može  realizacija odmah ići glatko, ali s vremenom postaje sve bolja i bolja. Neću dalje o ovoj oblasti, jer trebam još puno da naučim i saznam. Neću se ponašati u stilu: "Čula sam od kolega kako se radi pa ću ja sada da to primijenim i "pametujem".

Sada shvatam da su zadaci u radnim sveskama iz prirode i društva rađeni po ovoj metodi. Nije me sramota reći da prije nisam znala da recimo grozd ili činkvina pripadaju metodama RWCT-a.  Sada znam. Svjesna sam da se neprekidno treba usavršavati.

HAJDEMO U PLANINE...

... jer tamo nema zime... Tra-la-la...

U ponedjeljak s učenicima idemo na skijanje na Vlašić. Ja se, eto sva važna hvalim, a još ne znam skijati, vjerovali ili ne. U početku sam mislila da neću ni pokušavati učiti, ali opet kažem zašto ne bih pokušala. Ništa nije nemoguće! Neću pretjerati: haha, ostaje mi se "u jednom komadu". Pozivam Vučka da mi pomogne.

KALEIDOSKOP
http://pcelica74.blogger.ba
16/01/2009 21:44