beats by dre cheap

Ljeto varljivo...

... se konačno odljetilo: sunčano je, toplo i bez kiše (da ne ureknem). Konačno! Dosta je bilo poigravanja godišnjim dobima.

Zavaravalo nas je i ono drugo, "neizmjerno vrijeme" koje prolazi ili bolje rečeno mi kroz njega. 

Vječita iluzija: shvatanje da nas od lijepih doživljaja dijeli sve više vremena. Ne mogu da vjerujem: već je prošlo mjesec dana od završetka nastave i podjele knjižica. Isto me toliko dijeli od gledanja zanimljive dječije predstave "Cirkuski slonić Charlie" kao i putovanja u Biograd i Zadar (čini mi se kao da se sve dogodilo juče, a istovremeno tako davno).

Sjetih se jednog stiha iz pjesme "Bembaša", Zdravka Čolića:

"Ljeto bješe tad duže nego sad...
Il' su dani duži kad si mlad?"

Mislim da to i nema toliko veze sa životnim dobom koliko s poimanjem vremena. Dok smo mlađi, ne analiziramo toliko. Jednostavno živimo trenutke.

Eto, na primjer, u srijedu putujem na more. Naravno, radujem se, ali već sad razmišljam i o tome kako ću se osjećati kad se vratim kući i ponovo krenem na posao u novoj školskoj godini.

Djeca će, naprotiv, misliti samo o onome što se trenutno dešava i uživati. Nije baš lako sačuvati njihovu spontanost, ali vrijedi se potruditi.

Ima neka tajna veza...

Ni u jednom trenutku pisanja svog bloga nisam bila anonimna, ali, nećete mi vjerovati čak godinu dana pa i više malo je ko od mojih prijatelja znao za njega. Nisam nametljiva, niti bi bio fazon da sam pričala o tome na sva zvona. Moj se blog otkrio sam reportažama o školskim putovanjima i fotografijama koje sam drage volje dostavila za ljetopis naše škole (posebno nakon uspjeha na takmičenjima "Upozoravanje na opasnost od mina"). Nakon toga čitanost je naglo porasla (čitale su kolegice i kolege, ali i učenici). Najviše interesovanja bilo je za reportaže iz Pariza (one su mi najdraže, jer me putovanje u Grad svjetlosti i motiviralo za pisanje). U ovo doba, prije dvije godine uživala sam u njegovim čarima. Uspomene su vječne, a utisci u "kreativnom neredu". Nema sumnje, moram na "popravni".

"Izlazak iz anonimnosti" donio je blogu novu dimenziju i pitanje: "Kako istovremeno pisati i za sebe i druge!?"

Nemam šta da krijem, niti sam takva osoba, ali svi mi imamo neke sitne male tajne koje čuvamo samo za sebe u nekom kutku svoje intime. Hm, možda bih ih da sam skrivena velom anonimnosti i ovdje napisala. Ko zna!?

Reportažni i revijalni stil je dao poseban imidž mom blogu i sviđa mi se baš ovakav kakav jeste. Otvoren i tajanstven u isto vrijeme. Nego, ne možemo sve ispričati ni da hoćemo: sebe neprekidno otkrivamo. Ta vječita nepoznanica daje posebnu čar ovom mom pisanju u Kaleidoskopu života.

 


KALEIDOSKOP
http://pcelica74.blogger.ba
21/07/2009 02:10